Iako su praznovjerje i kršćanska vjera inherentno nespojivi, mnogi ljudi su i dalje zabrinuti zbog određenih uvjerenja koja su se prenosila generacijama i često nemaju racionalnu osnovu. Danas otkrivamo šta jedan svećenik ima da kaže o tome.
Posebno se ističe vjerovanje vezano za nakit pokojnika – postavljaju se pitanja o tome da li on nosi negativnu “energiju”, može li izazvati neželjene posljedice i je li njegova upotreba dozvoljena. Mnogi ljudi osjećaju nelagodu kada nose nakit koji su naslijedili od voljenih rođaka. Ta nelagoda često dolazi iz dugotrajnih kulturnih uvjerenja, a ne iz doktrine crkve. Protojerej Andrej Efanov jasno odgovara na ovu dilemu:
Otac Andrej kaže da ni odjeća ni nakit ne zadržavaju nikakvu specifičnu “energiju” samo zato što ih je osoba nosila u trenutku smrti. Naglašava da je najvažnije voditi računa o higijenskom tretmanu ovih predmeta jer se na tijelu pokojnika mogu razviti bakterije koje mogu biti opasne za žive.
- Savjetuje da se izbjegava fizički kontakt s tijelom pokojnika iz tog razloga. Također preporučuje izbjegavanje dodirivanja tijela tokom sprovoda zbog nanesene šminke koja se može poremetiti.
Svećenik dalje objašnjava kako postupati s nakitom preminule osobe. Otac Andrej predlaže: “Preporučujem da dezinficirate nakit, možda ga prebrišete alkoholom, a zatim ga nosite u znak sjećanja na majku, ili ga pohranite do trenutka kad ga vi ili neko kome želite dati može nositi.
– Molite se za svoju majku. Ako je bila krštena, potrebno je organizirati sprovod, a spomen bilješke osigurati u crkvi. Pravoslavlje ne prihvata ideju da predmeti mogu prenositi negativnu energiju ili uticati na sudbinu vlasnika. Kršćanska perspektiva naglašava važnost poštovanja sjećanja na preminule kroz ljubav i molitvu, a ne kroz strah i praznovjerje.”
- Prema religija.rs, nakit koji je nekada bio u vlasništvu voljene osobe može biti dirljiv podsjetnik na ljubav i uspomene koje nas povezuju s njima. Umjesto da ga smatramo izvorom nelagode, možemo ga vidjeti kao blagoslov i počast onima koji su otišli iz naših života.
BONUS TEKST
Jastog je jedna od najpoznatijih morskih plodova i prava delicija na mnogim jelovnicima širom svijeta, naročito u obalnim regionima. Osim što je ukusan, jastog je fascinantan zbog svoje biologije i specifičnih osobina. Evo nekoliko zanimljivosti o jastogu:
- Jastog pripada porodici Nephropidae, a najpoznatija vrsta je Homarus americanus, poznat i kao američki jastog. Postoji i evropski jastog (Homarus gammarus) koji je sličan američkom, ali se razlikuje po nekoliko karakteristika, uključujući boju.
Jastog je poznat po svojoj tvrdoj vanjskoj ljusci, koja se zove egzoskelet. Ona štiti njegovo tijelo, ali kako raste, jastog mora “presvući” ovu ljusku (proces poznat kao ekdizija), što je zahtjevan proces. Velike prednje noge (čeoni štipaljci) koristi za lov na hranu, ali i za odbranu. Jastog može narasti do impresivnih veličina. Neki pojedinci mogu dostići težinu od 10 kilograma i dužinu od 1 metra.
Zanimljivo je da jastozi mogu dugo živjeti – neki dožive starost od 50 godina ili više, a poznat je slučaj jastoga uhvaćenog sa 140 godina! Iako je jastog najpoznatiji po svojoj tamno plavoj ili zelenoj boji dok je živ, nakon kuhanja postaje crven. To se događa zbog hemijskog procesa u kojem se pri visokim temperaturama oslobađa protein astaksantin, koji daje crvenu boju.
- Jastog je mesojed i jede razne morske organizme poput riba, rakova, mekušaca, algi i detritusa. Jastog je vrhunski predator u svom staništu, često se povlači u jazbine na morskom dnu.
