Da li ste čuli za sirup od bokvice? U nastavku teksta donosimo vam recept. Bokvica (Plantago major i Plantago minor) raste gotovo svuda oko nas, uz puteve, po livadama i dvorištima, često nezapažena i smatrana običnim korovom. Upravo u toj njenoj dostupnosti i jednostavnosti krije se posebna vrijednost. Iako se u narodnoj medicini koristi vijekovima, bokvica je dugo bila u sjeni drugih, “popularnijih” ljekovitih biljaka. Danas se ponovo vraća u fokus, jer savremena istraživanja i praktična iskustva potvrđuju ono što su naši preci odavno znali – bokvica je izuzetno snažna prirodna pomoć za organizam.
Posebno se ističe njena upotreba u kombinaciji sa drugim biljkama, ali i u svježem obliku, gdje se može miješati sa voćem ili povrćem i koristiti kao dio svakodnevne ishrane.
-
Kako se bokvica koristi u narodnoj medicini
U tradicionalnoj upotrebi bokvica ima širok spektar primjene. Najčešće se koristi spolja, gdje se svježi listovi stavljaju direktno na rane, ogrebotine, čireve, ubode insekata i razne vrste otoka. List bokvice djeluje umirujuće, pomaže zatvaranju rana i smanjenju upalnih procesa.
Unutrašnja primjena bokvice jednako je značajna. Kao čaj ili sirup koristi se kod problema sa disajnim putevima, naročito kod kašlja, otežanog iskašljavanja i nakupljanja sluzi u plućima. Takođe se tradicionalno preporučuje kod čira na želucu, problema sa bešikom i blažih upala digestivnog trakta.
-
Velika i mala bokvica – ima li razlike
U prirodi se najčešće susreću dvije vrste bokvice: velika bokvica (Plantago major) i mala, uskolisna bokvica (Plantago lanceolata), koje se u narodu često nazivaju muška i ženska bokvica. Razlikuju se po obliku listova i cvijetu, ali sa ljekovite strane među njima nema bitnih razlika.
Koju god vrstu da uberete, nećete pogriješiti. Razlike u ukusu su minimalne, a hemijski sastav i ljekovito djelovanje gotovo identični. Upravo zbog toga obje vrste podjednako se koriste za čajeve, sokove i sirupe.
-
Vrijeme branja i svježa upotreba
Najbolje vrijeme za branje bokvice je proljeće i ljeto, kada su listovi mladi, sočni i puni aktivnih sastojaka. Tada se mogu koristiti i u svježem obliku. Listovi bokvice mogu se dodavati u salate ili blendirati u sok, gdje se lako kombinuju sa jabukom, kruškom, šargarepom, cveklom ili drugim voćem i povrćem.
Jedna do dvije kašike svježeg soka od bokvice dnevno smatra se sasvim dovoljnom količinom za podršku organizmu, jačanje energije i opšteg osjećaja vitalnosti.
-
Zašto je sirup od bokvice toliko cijenjen
Sirup od bokvice spada među najpoznatije prirodne preparate za pluća i disajne puteve. Preporučuje se osobama koje pate od hroničnog kašlja, otežanog disanja, prekomjernog lučenja sluzi u grudima, kao i onima koji se oporavljaju od raznih plućnih oboljenja.
U narodnoj medicini sirup od bokvice se smatra jednim od najjačih kućnih lijekova za pluća, naročito kada je pripremljen na tradicionalan način, uz dugotrajno prirodno vrenje.
-
Tradicionalni način pripreme bokvičinog sirupa
Za pripremu sirupa koristi se boca za konzerviranje sa širokim grlom, zapremine oko pet litara. Na samo dno boce slaže se sloj svježe ubranih i opranih listova bokvice, debljine dva do tri centimetra, koji se dobro pritisnu. Preko tog sloja posipa se oko jedan centimetar tamnog šećera, a zatim ponovo sloj listova.
Postupak se nastavlja naizmjenično, sloj listova pa sloj šećera, sve dok se boca ne napuni. Boca se zatim pokrije i ostavi preko noći. Kako se sadržaj slegne, narednog dana se ponovo dopuni na isti način. Taj postupak se ponavlja dok boca ne bude potpuno puna.
-
Proces vrenja u zemlji
Kada je boca napunjena, u vrtu ili dvorištu iskopa se jama na zaštićenom mjestu. Grlo boce zatvara se trostrukim slojem pergament papira ili celofana, a može se i zaliti voskom. Boca se spušta u jamu, pokriva daskom i opterećuje kamenom ili opekom.
Iznad kamena se jama dodatno proširi, postavi se jača daska, a zatim se sve zatrpa zemljom. Mjesto se označi kako bi se kasnije lako pronašlo. Boca ostaje u zemlji oko tri mjeseca, tokom kojih na ravnomjernoj toploti zemlje dolazi do prirodnog vrenja i izvlačenja soka iz listova pomoću šećera.
-
Završna obrada sirupa
Nakon isteka tri mjeseca boca se pažljivo vadi iz zemlje. Cijeli sadržaj se temeljno iscijedi, a dobijeni sirup se jednom prokuha. Cijeđenje kroz tkaninu se ne preporučuje, jer se na taj način gubi značajna količina vrijednog soka. Prokuhani sirup se sipa u boce i dobro zatvara.
Za one koji nemaju dvorište ili mogućnost zakopavanja boce, sirup se može držati na stalno toplom mjestu, najbolje blizu peći. Važno je da temperatura bude ujednačena, jer nagla hlađenja mogu prekinuti vrenje i umanjiti kvalitet sirupa.
-
Način upotrebe sirupa
U slučaju potrebe, djeca mogu uzimati sirup više puta dnevno po jednu čajnu kašiku, dok odrasli uzimaju jednu supenu kašiku, jednom do tri puta dnevno, u zavisnosti od tegoba.
