BiH se crveni na mapi zbog koje cijeli svijet strahuje. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. Savremena naučna istraživanja sve češće pokazuju da se rizik od izbijanja opasnih zaraznih bolesti ne raspoređuje ravnomjerno širom svijeta. Prema novom globalnom modeliranju, skoro 9,3 posto ukupne kopnene površine planete smatra se izrazito osjetljivim na pojavu epidemija. Ta područja predstavljaju potencijalna žarišta budućih zdravstvenih kriza, a njihova koncentracija posebno je izražena u Latinskoj Americi i Africi. Zanimljivo je da se među evropskim regijama, uključujući Balkan, kao rizične izdvajaju Srbija i Bosna i Hercegovina, koje su na mapi rangirane slično kao Sjedinjene Američke Države i Rusija.
Studija koja stoji iza ovih podataka objavljena je u uglednom naučnom časopisu Science Advances. Osim geografskog rasporeda rizika, istraživanje se bavi i sposobnošću pojedinih zemalja da pravovremeno otkriju i kontrolišu epidemije, ukazujući na velike razlike u zdravstvenoj spremnosti širom svijeta.
-
Kako je nastala mapa globalnog rizika
Istraživački tim mapirao je bolesti sklone epidemijskom širenju u gotovo svim državama svijeta. Studiju je vodila Angela Fanelli, veterinarska epidemiologinja zaposlena u Zajedničkom istraživačkom centru Evropske komisije. Njen rad usmjeren je na razumijevanje načina na koji ljudske aktivnosti mijenjaju prirodno okruženje i time povećavaju rizik od pojave zaraznih bolesti.
Modeliranje je pokazalo da se 6,3 posto kopnene površine Zemlje nalazi u zoni visokog rizika, dok se dodatna 3 posto svrstavaju u kategoriju vrlo visokog rizika. Ovi podaci ukazuju na to da značajan dio planete već sada ima uslove koji pogoduju nastanku i širenju epidemija.
Procjenjuje se da oko petine svjetskog stanovništva živi u područjima srednjeg rizika, dok se približno 3 posto ljudi nalazi u zonama koje su označene kao visoko ili veoma visoko rizične.
-
Bolesti koje prelaze granicu između vrsta
Većina zaraznih bolesti obuhvaćenih ovom analizom spada u zoonoze, odnosno bolesti koje se prenose sa životinja na ljude. Prema dostupnim procjenama, gotovo tri četvrtine novih zaraznih bolesti kod ljudi ima porijeklo u životinjskom svijetu. Do prenosa dolazi putem direktnog kontakta, konzumacije zaraženih proizvoda ili kroz posrednike poput insekata.
Kako se ljudska naselja šire na prirodna staništa divljih životinja, raste vjerovatnoća tzv. „prelijevanja“ patogena sa jedne vrste na drugu. Upravo su takvi procesi u prošlosti doveli do pojave nekih od najopasnijih epidemija.
Sve prioritetne bolesti koje prati Svjetska zdravstvena organizacija nalaze se i na ovoj mapi, što dodatno potvrđuje njenu relevantnost za globalno javno zdravstvo.
-
Uticaj klime na širenje infekcija
Promjene klimatskih uslova imaju sve snažniji uticaj na geografiju zaraznih bolesti. Porast temperature zraka i vode, promjene u obrascima padavina te duži periodi suše stvaraju nove uslove u kojima virusi, bakterije i njihovi prenosioci mogu preživjeti.
Istraživanja pokazuju da klimatske promjene utiču na migracije divljih životinja, njihove navike razmnožavanja i izbor staništa, čime se povećava kontakt sa ljudima. Produžene tople sezone omogućavaju komarcima i krpeljima, poznatim prenosiocima bolesti, da opstanu u područjima gdje ranije nisu bili prisutni, potiskujući tropske infekcije prema umjerenim i sjevernijim regijama.
-
Ljudi, prostor i gubitak prirodne ravnoteže
Intenzivno krčenje šuma zbog poljoprivrede, rudarstva i infrastrukturnih projekata dovodi ljude u neposredan kontakt s divljim životinjama koje mogu nositi nepoznate viruse. Istovremeno, industrijske farme i gusto naseljena urbana područja stvaraju idealne uslove za brzo širenje zaraze.
Gubitak biodiverziteta dodatno komplikuje situaciju. Kada se naruši prirodna ravnoteža ekosistema, često opstaju vrste koje su efikasni prenosioci patogena. U ovom istraživanju gustoća naseljenosti izdvojila se kao najjači pojedinačni faktor rizika, čak značajniji od mnogih klimatskih i okolišnih pokazatelja.
-
Zdravstveni kapaciteti i nejednakosti
Autori studije razvili su i složeni indeks koji povezuje vjerovatnoću izbijanja epidemije s kapacitetom zdravstvenog sistema da na nju odgovori. Zemlje poput Papue Nove Gvineje i Republike Kongo nalaze se pri vrhu ove liste, jer se suočavaju s visokim rizikom, ali imaju ograničenu zdravstvenu infrastrukturu.
Ovakav indeks ne služi za označavanje krivice, već za identifikaciju mjesta gdje bi bolnice, laboratorije i medicinsko osoblje mogli biti brzo preopterećeni. Nasuprot tome, mnoge zemlje s visokim prihodima imaju snažne kapacitete za odgovor, iako im je osnovni rizik od izbijanja bolesti manji.
-
Širi uticaj epidemija na svijet
Čak i regije koje nisu označene kao visoko rizične mogu osjetiti posljedice izbijanja bolesti u drugim dijelovima svijeta. Savremeni aviosaobraćaj omogućava da se infekcija prenese s jednog kontinenta na drugi u roku od nekoliko sati, dok globalna trgovina i lanci snabdijevanja dodatno povećavaju povezanost.
Veliki dio populacije živi u zonama umjerenog rizika, gdje lokalni zdravstveni sistemi mogu biti ozbiljno opterećeni tokom većih epidemija. Pripremljenost ne zavisi samo od broja bolničkih kreveta, već i od sistema ranog upozoravanja, jasne komunikacije s javnošću i dostupnosti vakcina.
-
Predviđanje budućih prijetnji
U ovoj studiji korišteni su napredni algoritmi koji kombinuju satelitske snimke, klimatske podatke, karte korištenja zemljišta i historijske podatke o infekcijama. Cilj je bio identifikovati područja u kojima bi se nove epidemije mogle pojaviti prije nego što budu zabilježeni prvi slučajevi.
Dodatna istraživanja rangiraju porodice virusa prema njihovom pandemijskom potencijalu, pomažući zdravstvenim vlastima da unaprijed odluče koje vakcine razvijati i gdje usmjeriti nadzor. Svjetska zdravstvena organizacija u tom kontekstu uključuje i koncept „Bolesti X“, koji označava nepoznatu, ali potencijalno opasnu buduću prijetnju, zahtijevajući fleksibilan i prilagodljiv pristup globalnoj spremnosti.
