Danas živimo u vremenu kada je nauka i tehnologija toliko napredovala da imamo i vještačku inteligenciju. Međutim iako je 21 vijek još uvijek su se zadržala neka stara narodna vjerovanja i običaji.
Pučanstvo je odavno shvatilo da dom nadilazi puke zidove i krov; utjelovljuje sveti prostor, koji zahtijeva pravilno očuvanje. Dok suvremeni naraštaji sve više zanemaruju tradicionalne običaje, brojna kućanstva i dalje čuvaju tihe simbole zaštite koje su ostavile naše bake, koje su posjedovale mudrost koja se prenosila kroz vjekove. Među tim simbolima, jedan koji se može činiti prilično uobičajenim je metla.
Nakon prvog promatranja, metla se može činiti samo kao alat za čišćenje, povezan s prašinom i paučinom. Ipak, unutar drevnih narodnih tradicija, metla je nadišla svoju utilitarnu funkciju; služio je kao zaštitna barijera, simbol i razgraničenje između dobra i zla. Naši preci vjerovali su da određeni predmeti posjeduju magična svojstva, pod uvjetom da se koriste s namjerom i razumijevanjem. Time je metla evoluirala u zaštitnicu kućanstva, tihog promatrača i pratioca kroz bezbrojne dane i noći.
Prema vjerovanjima naših predaka, ulazna vrata nisu služila samo kao granica koja je razdvajala vanjski i unutarnji prostor, već i kao razgraničenje između dva različita područja. Kroz ovaj ulaz mogu proći i dobronamjerni i zlonamjerni entiteti. Posljedično, bilo je uobičajeno pronaći metlu postavljenu uz vrata, ali ne na konvencionalan način; nego je bila postavljena s drškom okrenutom prema tlu i čekinjama prema gore.
Smatralo se da postavljanje metle na ovaj način služi za obranu od zlih sila i urokljivog oka. Prisutnost metle smatrala se barijerom za vještice i zlobne pojedince, sprječavajući ih da prijeđu prag. Služio je kao obavijest da je prebivalište zaštićeno i da nepoželjni entiteti nisu dopušteni. Naše su bake shvaćale da u svemu postoji svoj red, pa zato ni metla ispred kuće nije postavljena bez svrhe. Često bi tiho stajao uza zid, neupadljiv, ali postojan, poput stražara. Njegova starost ili veličina – bio star ili nov, velik ili mali – bili su od malog značaja. Ono što je uistinu bilo važno bila je namjera koja stoji iza njegovog postavljanja.
- U tradicijskim običajima ulazna su se vrata smatrala energetskim središtem kućanstva. Služi kao ulaz ne samo za pojedince, već i za sve što nose sa sobom – misli, emocije i vibracije. Zbog toga su starješine često primjećivale: Vrata se moraju održavati u čistom stanju, pravilno bojana i bez ogrebotina. Prostor ispred kuće trebao bi biti čist od cipela i drugih oblika nereda. Poremećaj ima tendenciju privlačenja negativne energije i može dovesti do razdora unutar obiteljskih odnosa.
Ovo uvjerenje nadilazi puko praznovjerje; u suvremenom smislu to nazivamo psihološkom higijenom prostora. Međutim, naši su preci posjedovali intrinzično razumijevanje ovog koncepta, shvaćajući ga kroz sam njihov duh, čak i u nedostatku teorijskih okvira. U sobi novorođenčeta također je bila prisutna metla. Po dolasku bebe, mala metla, obično ručno izrađena, postavljena je pokraj krevetića. Njegova je svrha bila nepogrešiva: služiti kao zaštita od uroka, zlih pogleda i negativnih energija.
Stariji su shvatili temeljnu istinu: blizina predmeta djetetu ima veliku važnost. Općenito se vjerovalo da novorođenčad asimilira svoju okolinu – i pozitivne i negativne utjecaje. Zbog toga je u blizini postavljena metla s nadom da će sačuvati djetetov san, zdravlje i budućnost. Ta se tradicija i danas poštuje u određenim regijama, iako suptilno, bez opširne rasprave, ali ipak prožeta ljubavlju i brigom. U europskoj kulturi metla se često povezuje s vješticama, a prikaz žene koja lebdi kroz noć dok vitla metlom postaje gotovo univerzalno prepoznat simbol.
Međutim, unutar naše zajednice pojam “vještica” nije se povezivao samo sa zlonamjernošću. Često se pripisivalo ženama koje su pokazivale mudrost, jedinstvenost i intuiciju, kao i onima koje su znale o biljkama, molitvama i znamenjima. Upravo je to shvaćanje razlog zašto su prepoznali da metla ne služi samo kao alat, već i kao sredstvo za čišćenje energetskih prostora. U regionalnom folkloru metla služi kao reprezentacija doma. Povezan je sa: urednost okoline održavanje reda zaštita članova obitelji Metla se često koristila u raznim ritualima; Na primjer, po dolasku gosta u dom po prvi put, domaćica bi metlom prebacila preko praga kako bi “očistila tuđu energiju”.
Osim toga, nakon sukoba, kuća bi bila pometena od praga prema unutra kako bi se ponovno uspostavio sklad. U suvremenom društvu osmijeh često krasi lica pojedinaca koji se susreću s metlom naslonjenom na vrata. Doživljava se kao predmet koji je zanemaren, napušten ili možda smatran suvišnim. No, upućeni prepoznaju da ovo nije obična metla. Umjesto toga, služi kao drevni amblem, tihi prikaz zaštite, namjerno postavljen, podsjećajući na običaje naših baka. U eri u kojoj nas tehnologija potiče da budemo brži, učinkovitiji i sve racionalniji, možda je bitno prisjetiti se dubokih, spokojnih tradicija koje su čuvale bit doma.
Od vitalne je važnosti prepoznati snagu svojstvenu jednostavnosti i bez srama prigrliti naslijeđe koje je pridonijelo našem formiranju. Kao što su starije žene često primjećivale, “metla ne služi samo za skupljanje vidljive prašine, već i za rješavanje nevidljivih – zlih misli, neljubaznih riječi i zavisti drugih. Stoga, sljedeći put kada naiđete na naopaku metlu, oduprite se porivu da skrenete pogled. Umjesto toga, zastanite i razmislite o tome; možda ćete u tom trenutku osjetiti sklonost postaviti jednoga na svoj prag – tihog, nepokolebljivog zaštitnika.
