Jetra je jedan od najvitalnijih organa u tijelu, odgovoran za filtriranje i uklanjanje štetnih tvari. Međutim, rijetko obraćamo pažnju na zdravlje jetre, a to može imati kobne posljedice po nas. Danas otkrivamo šta jedna doktorica ima da kaže na ovu temu.
- Za održavanje optimalnog zdravlja jetre bitno je pridržavati se pravilne prehrane i regulirati konzumaciju alkohola. Prof.dr.sc. Radmila Ješić Vukićević cijenjena je stručnjakinja gastroenterologije i hepatologije.
Tijekom svoje prezentacije temeljito je istražila zdravstvene probleme povezane s masnom jetrom, dajući dubinsku analizu steatoze, medicinskog izraza koji opisuje nakupljanje masti u jetri. Primijetila je da, iako se masna jetra može manifestirati kod mlađih pojedinaca, pa čak i djece, pretežno se nalazi u onih u dobi od 40 ili 50 godina.
Ključno je priznati da ovo stanje često ostaje nedijagnosticirano u ranim fazama, uključujući slučajeve koji uključuju djecu, čime se ističe nužnost pravovremenih terapijskih intervencija. Preporučene mjere obuhvaćaju suzdržavanje od uzimanja alkohola ako pogoršava stanje, kao i usvajanje promjena načina života poput smanjenja tjelesne težine i pojačane tjelesne aktivnosti.
- Središnji cilj liječenja masne jetre je rješavanje temeljnih uzroka koji pridonose njenom razvoju. Osim toga, preporučuju se posebni dodaci prehrani, osobito vitamini E i C, koji podržavaju regeneraciju jetre i nude antioksidativne prednosti.
Dr. Vukićević ističe važnost prehrane u liječenju masne jetre, usklađujući svoje preporuke sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije. Mediteranska prehrana zahtijeva značajan fokus, jer naglašava konzumaciju povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica, a savjetuje smanjenje unosa masne i pržene hrane.
Za održavanje zdravlja jetre ključno je prihvatiti biljnu prehranu s niskim udjelom masti i kalorija. Važno je istaknuti preporuku izbjegavanja jaja zbog visokog udjela kolesterola, osobito za osobe s problemima žučnog mjehura. Dr. Ješić Vukićević daje bitne smjernice za prevenciju i liječenje masne jetre, naglašavajući važnost hranjive prehrane i promjene životnih navika.
U suvremenom društvu sve je veći fokus na njegovanju uravnoteženog načina života i brizi o tijelu kao prioritet. Prehrana je ključna za održavanje cjelokupnog zdravlja, utječući na fizičko i mentalno blagostanje. Kao rezultat toga, postoji povećano priznanje nužnosti uključivanja prirodne hrane u svakodnevne prehrambene navike.
Popularnost meda i pčelinjih proizvoda je u porastu jer sve veći broj ljudi postaje svjestan njihovih prednosti. Osim što je ugodan užitak, med nudi bitne hranjive tvari. Imunološki sustav ojačan je antioksidansima, vitaminima i mineralima, koji nude zaštitu od niza bolesti i infekcija. Nadalje, antibakterijska svojstva meda čine ga moćnim lijekom za ublažavanje simptoma povezanih s prehladom i kašljem.
- Još jedan značajan proizvod dobiven od pčela je pčelinji vosak, koji nalazi široku primjenu u kozmetičkoj industriji. Pčelinji vosak igra ključnu ulogu u formuliranju balzama za usne, losiona za kožu i prirodnih krema.
Njegova hidratantna i zaštitna svojstva štite kožu od dehidracije i štetnih vanjskih elemenata, što rezultira mekom i baršunastom teksturom. Nadalje, pčelinji vosak je poznat po svojim ljekovitim svojstvima i često se koristi u aromaterapiji, a pripisuje se njegovom suptilnom mirisu i ljepljivoj konzistenciji koji potiču opuštanje i uma i tijela.
Neophodan je u izradi svijeća jer poboljšava ne samo ugođaj, već možda i podiže raspoloženje i pročišćava okolni zrak. U suvremenom društvu koje sve više cijeni prirodne proizvode, med i pčelinji vosak odlikuju se brojnim dobrobitima, nudeći jednostavne, ali učinkovite pristupe očuvanju zdravlja i opće dobrobiti. Izraz “vosak” tipično označava pčelinji vosak ili druge materijale koji imaju slične karakteristike.
Općenito priznat kao proizvod pčela, pčelinji vosak igra ključnu ulogu u izgradnji saća. Šire gledano, vosak obuhvaća niz tvari koje dijele svojstva slična onima pčelinjeg voska. Ovaj materijal pokazuje plastičnost na standardnim temperaturama okoline, a talište mu je više od 45 °C, što je značajan atribut koji ga razlikuje od masti i ulja.
Dodatno, ima relativno nisku viskoznost taljenja, za razliku od mnogih oblika plastike, i pokazuje otpornost na topljivost u vodi, zajedno sa svojstvom hidrofobnosti. Voskovi mogu potjecati iz prirodnih izvora, uključujući životinjske i biljne materijale, ili se mogu umjetno proizvesti iz prirodne nafte ili u potpunosti sintetizirati.
Među poznatim primjerima prirodnih voskova su pčelinji vosak, parafin — koji se dobiva iz nafte — i karnauba, vrsta biljnog voska. Osim toga, vosak koji se nalazi u ljudskom uhu kategoriziran je u ovu skupinu. Određene sintetičke tvari, uključujući silikonski vosak, pokazuju usporedive karakteristike i stoga se klasificiraju kao voskovi.
