Društvene mreže nude pojedincima mogućnosti da prenesu svoje priče. Pojavom različitih komunikacijskih kanala unutar društvenih mreža značajno se proširio potencijal novinarskog bavljenja i interakcije s publikom. Danas vam otkrivamo malo više o tom i dijelimo novu ispovijest koja je šokirala svijet.
- Trenutno postoji niz formata i kanala u svrhu pripovijedanja. Unatoč tome, bitno je priznati da svaka platforma društvenih medija ima različitu publiku. Prije nego što svoju priču podijelite na ovim platformama, ključno je razumjeti i procijeniti svoju ciljanu publiku.
Prepoznavanje pojedinaca s kojima surađujete i utvrđivanje njihovih zahtjeva uvelike će olakšati formuliranje komunikacijske strategije i uspješno širenje vaših priča. Temeljne komponente društvenog pripovijedanja vrlo su slične sveobuhvatnim načelima pripovijedanja, održavajući svoju dosljednost bez obzira na određenu platformu odabranu za isporuku vaše pripovijesti.
Jedan od prevladavajućih načina izražavanja na internetu je ispovijest, a danas vam predstavljamo jedan takav primjer. Prije pet godina, u dobi od sedam godina, doživio sam gubitak majke. Za to vrijeme sa mnom je bio i moj otac, koji je prije tri mjeseca nedavno sklopio novi brak. Prije pet godina moja je majka otišla kad sam imao samo sedam godina.
Otac je preuzeo dužnost mog odgoja i nedavno se prije tri mjeseca oženio te me tako upoznao s mojom maćehom – koja je, nažalost, prilično neljubazna. U našim privatnim komunikacijama pokazala je neljubaznost; međutim, odlučio sam ne otkriti ovo svom ocu zbog nedostatka dokaza i neizvjesnosti u vezi s njegovim odgovorom.
Deset dana prije, moj je otac ušao u sobu i promatrao njezino nepravedno ponašanje prema meni, što je rezultiralo značajnim problemom koji se pojavio. U trenu mi je otac pružio nepokolebljivu podršku. U tom sam trenutku osjetio duboki osjećaj pripadnosti.
- Kasnije je ustvrdila da moram izabrati između nje i tog jadnog malog djeteta. Otac mi se obratio i obavijestio ured da ona mora otići zbog djetinjastog ponašanja. Posljedično, ona je napustila našu rezidenciju; uzeo ju je za ruku i uputio je da ode.
BONUS TEKST
Unatoč primamljivoj plaći od 200.000 dinara koja se veže uz ulogu poljoprivrednika, Marko Roša iz Banatskog Novog Sela teško pronalazi odgovarajućeg kandidata.
On naglašava kritičan problem na trenutnom tržištu rada: nedostatak dovoljno kvalificiranih pojedinaca. Ova teška situacija čini gotovo neizvodljivim osigurati radnike koji su spremni prihvatiti plaće veće od 100.000 dinara. Čak i s ponuđenim plaćama u rasponu od 150.000 do 200.000 dinara, izazov privlačenja zaposlenika ostaje značajan.
Nadalje, potreban je voditelj proizvodnje koji će nadzirati sve financijske aspekte, uz zaštitara i vozače traktora. Međutim, potraga za kvalificiranim kandidatima za te uloge pokazala se prilično teškom. Čini se da se mnogi pojedinci odlučuju potražiti posao negdje drugdje, čak i za plaću od samo 50.000 dinara, prvenstveno zbog uvjerenja da nam je radno vrijeme opterećujuće.
- Tijekom vrhunca sezone naše radno vrijeme je od jutra do mraka, za razliku od drugih tvrtki. Marko ističe poteškoće s kojima se susrećemo kako u privlačenju tako iu zadržavanju kadrova, unatoč financijskim poticajima i mogućnostima koje pružamo.
Štoviše, predanost potrebna za ovaj pothvat zahtijeva znatnu količinu nesebičnosti i odgovornosti, koji se moraju dosljedno održavati tijekom cijele sezone – istina koju mnogi oklijevaju priznati. Tvrdi da brojni pojedinci ne uočavaju značajne promjene koje su se dogodile u poljoprivrednoj industriji kao rezultat tehnološkog napretka.
Marko naglašava kako se upravljanje traktorom često doživljava kao nečasno zanimanje, unatoč činjenici da su suvremeni traktori opremljeni luksuznim sadržajima poput klima uređaja, autopilota i ugodnog doživljaja vožnje. Ova poboljšanja dopuštaju mogućnost nošenja bijele košulje tijekom rada s traktorom, dolazak na polja u čistom stanju i minimiziranje potrebe za dodatnom radnom snagom.
