Mnogi ljudi se boje smrti jer ne znaju šta da očekuju – ili će ih dočekati raj ili pakao, ili će ih dočekati vječno ništavilo i besvijest. Bilo kako bilo, tijelo će se svakako razgraditi, a mi vam otkrivamo nekoliko činjenica.
- Nakon smrti, biološki proces razgradnje započinje nizom faza unutar tijela. Ljudsko tijelo, koje se sastoji od više od 200 kostiju, nebrojenih mikroba i trilijuna stanica, postupno se raspada nakon prestanka života.
U prvim danima nakon smrti, mikrobi se razmnožavaju i šire tijelom, ispuštajući otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, koji doprinose nadutosti i neugodnom zadahu. Organi koji se najviše oslanjaju na kisik, kao što je mozak, doživljavaju kvar u njegovoj odsutnosti. Oslobađanje vode iz moždanih stanica može rezultirati nakupljanjem tekućine u nižim dijelovima tijela umrlog.
Dok ljudsko tijelo na kraju prolazi kroz potpunu dezintegraciju post mortem, jedan organ postoji neograničeno dugo. Ovo fascinantno otkriće sigurno će zaokupiti vaš interes. Nakon smrti, proces razgradnje započinje unutar nekoliko sati, uglavnom u crijevima.
U tom trenutku imunološki sustav prestaje učinkovito upravljati prisutnošću mikroba, dopuštajući im da pobjegnu iz tijela putem tkiva i putuju do jetre i žučnog mjehura. Kako ovi mikrobi konzumiraju organe, u tijelu dolazi do primjetnih promjena boje. Tijekom vremena, oslobođene tekućine i toksini doprinose promjeni odjeće koju je nosio pokojnik.
U konačnici, odjeća se kvari, što dovodi do transformacije tijela u tekuću tvar. Tijekom procesa razgradnje, masno tkivo unutar tijela pretvara se u tvar sličnu sapunu, koja se naziva vosak. Konačni ishod za tijelo – bilo da doživi mumifikaciju ili potpunu razgradnju – ovisi o uvjetima okoline s kojima se susreće.
- U sredinama koje karakterizira povišena vlažnost, koža na ušima, nosu i kapcima se suši i potamni, što označava početak mumifikacije. Nasuprot tome, u sušnim uvjetima može doći i do mumifikacije, čime se očuvaju određeni ostaci, uključujući zube i šavove odjeće.
Tijekom razdoblja od pedeset godina, tkivo postupno nestaje, što u konačnici dovodi do prisutnosti samo kostiju. Kako vrijeme prolazi i pojedinci dosegnu dob od 80 godina, same kosti počinju propadati i raspadati se u prah. Ipak, usred ovog procesa propadanja, zubi pokazuju izuzetnu otpornost i otporni su na propadanje.
Proces razgradnje koji se odvija u tijelu nakon smrti može izgledati uznemirujuće; međutim, to je temeljna komponenta prirodnog ciklusa života i smrti. Nakon prestanka bitnih funkcija, uključujući otkucaje srca i disanje, tijelo doživljava progresivni slijed fizioloških promjena. Ove promjene predstavljaju tipičan aspekt procesa razgradnje.
Nakon smrti, tijelo prelazi u postmortalnu fazu, koju karakterizira prestanak metaboličkih funkcija, što rezultira nizom fizioloških i tkivnih promjena. Rana manifestacija ovih promjena je rigor mortis, stanje obilježeno ukočenošću mišića zbog nakupljanja mliječne kiseline. Tipično, rigor mortis počinje unutar 2 do 6 sati nakon smrti i može trajati čak 48 sati.
- Nakon početka rigor mortis, tijelo prelazi u fazu poznatu kao algor mortis, obilježenu progresivnim gubitkom tjelesne topline. Kako se tijelo hladi, njegova se temperatura usklađuje s temperaturom okoline.
Ovaj proces ima značajnu važnost u forenzičkim istragama, jer pomaže u procjeni vremena smrti. Na opseg i brzinu ovih promjena utječe niz čimbenika, uključujući temperaturu okoline, vlažnost, prisutnost insekata i mikroorganizama te zdravstveno ili toksikološko stanje pojedinca.
Prepoznavanje značaja postmortalnih promjena na tijelu bitno je za forenzičku analizu i utvrđivanje uzroka smrti. Forenzičari primjenjuju svoje znanje o ovim promjenama kako bi utvrdili identitete žrtava, procijenili vrijeme smrti i otkrili moguće pokazatelje traume ili bolesti.
