Dva otrova koje svi jedemo. U nastavku teksta doznajte o čemu je riječ. Doživjeti stotu godinu života želja je mnogih, ali tajna dugovječnosti i dalje je predmet brojnih istraživanja. Dok jedni vjeruju u posebne režime ishrane, skupe suplemente i strogo određene dnevne rutine, drugi smatraju da se zdravlje najviše čuva jednostavnim navikama koje se ponavljaju iz dana u dan. Upravo takav pristup, prema priči koju prenosi Espreso, godinama njeguje stogodišnji doktor Mihailo, koji svoju dugovječnost povezuje s promjenama u ishrani koje je počeo uvoditi još u srednjim godinama.
Njegova odluka nije podrazumijevala komplikovane dijete niti potpuno odricanje od omiljenih jela. Umjesto toga, pažnju je usmjerio na dvije grupe namirnica koje je postepeno uklonio iz svakodnevnog jelovnika ili njihovu konzumaciju sveo na minimum. Riječ je o prerađenom mesu i rafinisanom šećeru, proizvodima koji su danas veoma zastupljeni u prehrambenim navikama velikog broja ljudi.
Mihailov primjer posebno je zanimljiv zbog činjenice da promjene nije uvodio preko noći. Još u četrdesetim godinama počeo je pažljivije birati namirnice, razmišljati o njihovom sastavu i prednost davati jednostavnijim obrocima. Tokom godina takav način prehrane postao je dio njegove svakodnevice.
Iako se njegova životna priča ne može smatrati naučnim dokazom da određene namirnice garantuju dug život, ona podsjeća na značaj dugoročnih prehrambenih navika. Naime, stručnjaci već godinama upozoravaju da količina i učestalost konzumiranja pojedinih proizvoda mogu imati značajan uticaj na zdravlje.
-
Prerađeno meso gotovo potpuno izbacio iz svakodnevnog jelovnika
Jedna od najvažnijih odluka koju je Mihailo donio odnosila se na industrijski prerađene mesne proizvode. Kobasice, viršle, salame, industrijska slanina i slične namirnice gotovo nikada ne bira, a njihovu konzumaciju ograničio je još prije nekoliko decenija.
Ovi proizvodi veoma su popularni jer ne zahtijevaju mnogo vremena za pripremu, lako se uklapaju u različite obroke i dostupni su u gotovo svakoj prodavnici. Međutim, njihova praktičnost ne znači da su najbolji izbor za svakodnevnu ishranu.
Prerađeno meso obuhvata proizvode koji su prošli različite postupke obrade, uključujući soljenje, dimljenje, fermentaciju i dodavanje konzervansa. Takvi postupci koriste se kako bi se produžila trajnost proizvoda, promijenio ukus ili poboljšala njegova tekstura.
Posebnu pažnju ovom pitanju posvetila je Međunarodna agencija za istraživanje raka, koja djeluje pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ova institucija je 2015. godine svrstala prerađeno meso u prvu grupu kancerogenih faktora, što znači da postoje uvjerljivi naučni dokazi o njegovoj povezanosti s nastankom određenih vrsta karcinoma, posebno raka debelog crijeva i rektuma.
Važno je naglasiti da ova klasifikacija ne znači da je rizik od prerađenog mesa jednak riziku od pušenja ili drugih faktora iz iste grupe. Ona označava snagu dokaza da određeni faktor može izazvati rak, a ne stepen njegove opasnosti u svakodnevnom životu.
-
Koliko redovno konzumiranje suhomesnatih proizvoda može uticati na zdravlje
Prema procjenama zasnovanim na brojnim istraživanjima, svakodnevno konzumiranje 50 grama prerađenog mesa povezano je s približno 18 posto većim relativnim rizikom od raka debelog crijeva i rektuma.
Ovaj podatak često izaziva zabrinutost, ali važno ga je pravilno razumjeti. Ne znači da će osoba koja pojede porciju salame ili kobasice sigurno razviti bolest. Riječ je o statistički utvrđenoj povezanosti koja se odnosi na dugoročnu konzumaciju i koja se mora posmatrati u okviru ukupnog zdravstvenog rizika.
Zbog toga se preporuke stručnjaka uglavnom odnose na ograničavanje prerađenog mesa, a ne na stvaranje straha od svake pojedinačne porcije.
Mihailo, prema dostupnoj priči, nije potpuno izbacio meso iz prehrane. Njegov izbor samo se promijenio. Umjesto industrijskih mesnih proizvoda, prednost daje jednostavnijim obrocima, među kojima se posebno izdvaja piletina pripremljena u rerni i začinjena različitim vrstama bilja.
Takav način pripreme omogućava mu da zadrži raznovrsnost jelovnika, bez potrebe za strogim ograničenjima koja bi mogla otežati dugoročno pridržavanje određenog načina ishrane.
-
Rafinisani šećer sveo na minimum
Druga velika promjena u Mihailovoj prehrani odnosi se na šećer, posebno onaj koji se dodaje industrijski proizvedenim namirnicama i napicima.
Iako mnogi ljudi šećer prvenstveno povezuju s čokoladama, kolačima i drugim desertima, on se nalazi i u brojnim proizvodima koji se svakodnevno koriste. Gazirani sokovi, zaslađeni jogurti, gotovi deserti, pahuljice i različiti industrijski proizvodi mogu sadržavati značajne količine dodanog šećera.
Upravo zbog toga Mihailo posebnu pažnju posvećuje deklaracijama na proizvodima i nastoji izbjegavati namirnice koje sadrže velike količine rafinisanog šećera.
Pretjeran unos šećera može doprinijeti povećanju tjelesne težine, naročito kada se radi o zaslađenim napicima i namirnicama koje imaju visoku energetsku vrijednost, a ne pružaju osjećaj dugotrajne sitosti. Dugoročno, prekomjerna tjelesna težina povezana je s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti i drugih zdravstvenih problema.
Ipak, važno je napraviti razliku između naučno potvrđenih činjenica i pojednostavljenih tvrdnji. Šećer sam po sebi nije otrov, niti njegovo potpuno izbacivanje predstavlja garanciju zaštite od malignih bolesti. Mnogo je važnije voditi računa o ukupnoj količini šećera koja se unosi tokom dana.
-
Šta Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje
Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje da slobodni šećeri čine manje od deset posto ukupnog dnevnog energetskog unosa. Dodatno smanjenje na manje od pet posto može donijeti još određene koristi za zdravlje.
Slobodni šećeri ne podrazumijevaju samo bijeli šećer koji se dodaje kafi ili kolačima. U ovu kategoriju spadaju i šećeri prisutni u medu, sirupima i voćnim sokovima, kao i oni koji se dodaju tokom proizvodnje hrane.
Zbog toga se ni prirodni zaslađivači ne bi trebali koristiti bez ograničenja. Med, na primjer, može biti dio uravnotežene prehrane, ali i dalje predstavlja izvor slobodnih šećera.
Kada poželi nešto slatko, Mihailo prema navodima iz priče bira manje količine meda ili namaz od hurmi. Međutim, ni ove proizvode ne smatra namirnicama koje se mogu konzumirati u neograničenim količinama.
Često se odlučuje i za svježe voće, koje osim prirodnih šećera sadrži vlakna, vitamine, minerale i druge korisne sastojke. Za razliku od zaslađenih industrijskih proizvoda, cijelo voće pruža dodatnu nutritivnu vrijednost i može biti dobar izbor za užinu ili lagani desert.
-
Riba, jaja i mahunarke čine važan dio njegove prehrane
Osim što je ograničio prerađeno meso i dodani šećer, Mihailo je pažnju posvetio i namirnicama koje redovno uključuje u svoje obroke.
Njegov jelovnik, prema objavljenom tekstu, obuhvata ribu, jaja, pasulj, sočivo, različite vrste povrća i domaće supe. Riječ je o namirnicama koje mogu osigurati značajan dio potrebnih proteina, vlakana, vitamina i minerala.
Posebno mjesto zauzimaju mahunarke. Pasulj i sočivo predstavljaju kvalitetne biljne izvore proteina, a istovremeno sadrže vlakna koja doprinose pravilnom radu probavnog sistema i dužem osjećaju sitosti.
Riba je također važan dio jelovnika jer pojedine vrste sadrže omega-3 masne kiseline, koje imaju značajnu ulogu u očuvanju zdravlja srca i krvnih sudova. Jaja, s druge strane, predstavljaju praktičan izvor proteina i drugih važnih hranjivih materija.
Povrće se priprema na različite načine, a prednost se daje kuhanju i pripremi na pari. Na taj način obroci ostaju jednostavni, a istovremeno se izbjegava pretjerana upotreba masnoće i nepotrebnih dodataka.
-
Način pripreme hrane također ima značaj
Mihailov pristup ne odnosi se samo na izbor namirnica nego i na način njihove pripreme. Prema dostupnim informacijama, najčešće bira kuhanje, pečenje u rerni i pripremu povrća na pari.
Ove metode omogućavaju pripremu raznovrsnih obroka bez potrebe za velikim količinama ulja i dodatnih sastojaka. Također, jednostavniji načini pripreme olakšavaju kontrolu količine soli, masnoće i drugih dodataka koji se koriste tokom kuhanja.
Posebno se ističe izbjegavanje pretjeranog zagorijevanja mesa. Prilikom pripreme na veoma visokim temperaturama, naročito kada se meso direktno izlaže plamenu, mogu nastati određeni neželjeni spojevi.
To ne znači da je svako pečenje mesa ili povremeni roštilj štetan, već da je poželjno izbjegavati često konzumiranje izrazito zagorjelih dijelova hrane.
-
Male promjene koje se mogu održati godinama
Jedan od najzanimljivijih aspekata Mihailove priče jeste činjenica da njegov jelovnik nije zasnovan na strogim pravilima i kratkotrajnim dijetama. Umjesto naglih promjena, odlučio se za postepeno prilagođavanje prehrambenih navika.
Takav pristup podrazumijeva manje industrijski prerađene hrane, ograničavanje zaslađenih napitaka, češće konzumiranje ribe i mahunarki te pripremu obroka od jednostavnih sastojaka.
Za razliku od restriktivnih dijeta, koje često zahtijevaju velika odricanja i teško ih je dugoročno održavati, ovakve promjene mogu postati prirodan dio svakodnevnog života.
Ipak, Mihailovih stotinu godina ne mogu se pripisati isključivo njegovom načinu ishrane. Na dugovječnost utiču brojni faktori, uključujući genetiku, fizičku aktivnost, kvalitet sna, stres, životnu sredinu, društvene odnose i dostupnost zdravstvene zaštite.
Njegova priča zato prvenstveno skreće pažnju na značaj dosljednosti i odgovornog odnosa prema hrani. Izbor namirnica možda djeluje kao svakodnevna sitnica, ali upravo se takve odluke ponavljaju hiljadama puta tokom života i postaju važan dio ukupnog obrasca zdravlja.
