Zlatna pravila sibirske travarke. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. U vremenu kada su police prodavnica prepune šarenih ambalaža, brzih obroka i proizvoda sa dugim rokom trajanja, sve više ljudi se pita gdje je nestala jednostavna, domaća hrana. Upravo na to pitanje već decenijama pokušava da odgovori Lidija Nestorovna Surina, biolog i fitoterapeut sa četrdeset godina iskustva u proučavanju ljekovitih biljaka. Kroz svoje knjige i predavanja govori o tome kako smo se udaljili od prirode i kako se to odražava na naše zdravlje.
Njena osnovna poruka je jasna: organizam najbolje funkcioniše kada mu dajemo ono što je prirodno, lokalno i jednostavno. Sve ostalo, smatra ona, može dugoročno narušiti ravnotežu tijela.
-
Zašto je važno jesti hranu iz svog podneblja
Surina često ističe da se danas mnogo više razbolijevamo nego ranije, a jedan od razloga vidi u promjeni prehrambenih navika. Smatra da je veliki procenat mesa, voća i povrća koje konzumiramo uvezen, te da takva hrana nije uvijek prilagođena potrebama ljudi koji žive u određenoj klimatskoj zoni.
Prema njenom mišljenju, uvozna hrana može biti dio jelovnika, ali ne bi trebalo da čini većinu ishrane. Navodi da bi idealno bilo da samo manji dio ukupnog unosa dolazi iz drugih krajeva svijeta. Razlog je jednostavan: organizam se kroz generacije prilagođavao lokalnim uslovima, pa mu više odgovara ono što raste u njegovom okruženju.
Surina podsjeća na staru izreku da hrana treba da bude lijek, a lijek hrana. Time želi naglasiti da pravilna ishrana nije samo pitanje energije, već i prevencije bolesti.
-
Ivan-čaj kao primjer snage sjevernih biljaka
Jedan od zanimljivih primjera koje navodi jeste ivan-čaj, biljka poznata i kao vatrena trava. Tvrdila je da je analizirala uzorke ivan-čaja proizvedene u gradovima poput Saleharda, Urengoja, Nadima i Tjumena kako bi provjerila njihov nutritivni sastav.
Prema njenim navodima, ivan-čaj sadrži višestruko više vitamina C nego limun, a biljke koje rastu u hladnijim krajevima imaju još bogatiji sadržaj vitamina i karotena. Smatra da oštra klima primorava biljke da razvijaju snažnije zaštitne mehanizme, što se odražava na njihov nutritivni sastav.
Ovim primjerom želi pokazati da ljudi sa sjevera nemaju potrebu da se oslanjaju na južno voće i povrće kako bi unijeli dovoljno vitamina. Naprotiv, priroda im je već obezbijedila sve što im je potrebno u njihovom okruženju.
-
Kritika industrijskih proizvoda i vještačkih zaslađivača
Posebnu pažnju Surina posvećuje industrijski prerađenoj hrani. Gazirana pića, žvake i proizvodi puni aditiva, prema njenom mišljenju, nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost. Posebno je upozoravala na aspartam, vještački zaslađivač koji se često koristi u bezalkoholnim napicima.
Tvrdila je da pretjerana konzumacija takvih proizvoda može dovesti do različitih tegoba, od glavobolje i mučnine do problema sa koncentracijom i povećanja tjelesne težine. Smatrala je da što je hrana dalje od svog prirodnog oblika, to je veća vjerovatnoća da će negativno uticati na organizam.
Roditeljima je savjetovala da razmisle prije nego što djeci dozvole svakodnevno konzumiranje gaziranih napitaka, jer se navike stečene u djetinjstvu često zadržavaju cijeli život.
-
Bijeli hljeb i povratak cjelovitim žitaricama
Jedna od njenih čestih tema bio je bijeli hljeb, koji je nazivala praznom hranom. Podsjećala je da se nekada bijelo brašno koristilo samo u posebnim prilikama, dok su se u svakodnevnoj ishrani koristile cjelovite žitarice.
Kao jednostavnu i korisnu namirnicu preporučivala je zob. Predlagala je da se djeci u vrtićima tokom jednog mjeseca daje zobena kaša sa mlijekom, a zatim zob kuvana na vodi. Vjerovala je da takav način ishrane može doprinijeti boljem radu pluća i jetre, te opštem jačanju organizma.
-
Prirodni minerali i samonikle biljke
U svojim savjetima često je govorila o jodu i njegovoj važnosti. Smatrala je da nedostatak joda može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje. Kao primjer je navodila iskustvo iz djetinjstva, kada joj je otac davao mlijeko sa nekoliko kapi joda.
Takođe je isticala značaj samoniklih biljaka poput pirevine. Posmatrajući životinje koje u proljeće jedu mladu travu, zaključila je da na taj način čiste organizam. Pirevinu je opisivala kao biljku bogatu silicijumom, koji doprinosi očuvanju kostiju i zglobova.
Osim pirevine, preporučivala je i svakodnevnu upotrebu bokvice kod osoba sa čirom, kao i redovnu konzumaciju gloga, nevena, kamilice i bijelog luka. Smatrala je da prirodni izvori vitamina i minerala mogu pružiti veću korist od sintetičkih dodataka ishrani.
Kroz sve ove savjete, Surina podstiče ljude da preispitaju svoje navike i da se vrate jednostavnijem načinu života, u kojem hrana nije samo sredstvo za utaživanje gladi, već i temelj zdravlja.
