Postoje vrste ribe koje nisu dobre za naše zdravlje. O kojoj ribi je riječ doznajte u nastavku teksta. Riba se često predstavlja kao savršen izbor za zdrav obrok. Laka je za probavu, bogata proteinima i poznata po zdravim masnim kiselinama. Ipak, nije svaka riba jednako vrijedna niti jednako korisna za organizam. Neke vrste, iako popularne i lako dostupne, mogu imati vrlo skromnu nutritivnu vrijednost ili čak negativno uticati na zdravlje srca i nivo holesterola. Zato je važno znati šta zapravo stavljamo na tanjir, a ne oslanjati se samo na uvjerenje da je “riba uvijek zdrava”.
-
Zašto se riba uopšte smatra zdravom?
Riba je vrijedan izvor proteina i sadrži omega-3 masne kiseline koje imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja srca i krvnih sudova. Osim toga, bogata je vitaminima D, A, E i vitaminima B grupe, kao i mineralima poput joda, selena i fosfora. Redovna konzumacija kvalitetne ribe može doprinijeti boljoj funkciji mozga, jačanju imuniteta i smanjenju upalnih procesa u tijelu.
Međutim, ključna riječ ovdje je kvalitetna riba. Nisu sve vrste podjednako bogate omega-3 masnim kiselinama, niti dolaze iz istih uslova uzgoja. Razlike mogu biti velike, posebno kada se poredi divlja riba sa onom iz masovnog uzgoja.
-
Koje vrste stručnjaci preporučuju?
Stručnjaci za ishranu najčešće preporučuju vrste poput skuše, haringe, polaka, bakalara, lososa, smuđa, sardina i tunjevine. Ove ribe su dobar izvor omega-3 masnih kiselina i proteina, a istovremeno imaju povoljan sastav masti.
Važno je i porijeklo. Ribe iz Atlantskog i Tihog okeana uglavnom sadrže manje žive u poređenju s nekim drugim područjima. Prema navodima portala Medonet, odrasla osoba bi morala pojesti vrlo veliku količinu tunjevine da bi došlo do trovanja živom, ali to ne znači da treba pretjerivati.
Za trudnice i žene koje planiraju trudnoću preporuke su strožije. Institut za majku i dijete savjetuje da se konzumiraju nemasne, nepredatorske ribe iz sigurnijih područja, poput Atlantika, Pacifika i Sjevernog mora. I mala djeca bi trebala jesti upravo takve vrste.
-
Pangasius – blagog ukusa, ali slabe nutritivne vrijednosti
Pangasius je vrlo popularan u Bosni i Hercegovini jer je pristupačan i ima blag, neutralan ukus. Lako se priprema i nema izražen miris. Ipak, kada se pogleda njegov sastav, situacija nije naročito impresivna.
Najveći problem je što sadrži vrlo malo omega-3 masnih kiselina. Upravo zbog njih većina ljudi bira ribu umjesto crvenog mesa. Ako riba ne sadrži značajnu količinu tih korisnih masti, gubi svoju glavnu prednost.
Pangasius se najčešće uzgaja u Vijetnamu, u intenzivnim uslovima masovne proizvodnje. Ribe se drže na malom prostoru, često u vodi upitnog kvaliteta. Da bi se ubrzao rast i osigurala reprodukcija, koriste se hormonske injekcije i industrijska hrana koja može sadržavati riblje brašno, soju i kasavu. Sve to utiče na konačni kvalitet mesa koje završava na tržištu.
-
Tilapija – više omega-6 nego omega-3
Tilapija je još jedna azijska slatkovodna riba koja se masovno uzgaja. Na prvi pogled djeluje kao zdrava alternativa mesu, ali njen sastav nije idealan.
Problem je u visokom udjelu omega-6 masnih kiselina, posebno arahidonske kiseline. Dok su omega-3 poznate po antiupalnom djelovanju, prekomjeran unos omega-6 može podstaći upalne procese u organizmu. Neravnoteža između ove dvije vrste masnih kiselina povezuje se s povećanim rizikom od srčanih bolesti i povišenog LDL holesterola.
Osim toga, tilapija iz intenzivnog uzgoja često dolazi iz rezervoara s lošim higijenskim uslovima, gdje se koriste antibiotici i hormoni kako bi se ubrzao rast.
-
Nilski smuđ – proteini bez prave zaštite za srce
Nilski smuđ na prvi pogled izgleda kao dobar izbor. Ima nemasno meso, bogat je proteinima i sadrži vitamin A. Ipak, kada se pogleda sadržaj masnih kiselina, slika nije tako dobra.
Sadrži vrlo malo omega-3 masnih kiselina, ali zato ima značajnu količinu palmitinske kiseline. Ova zasićena masna kiselina može doprinijeti povećanju LDL holesterola u krvi. Ako se redovno konzumira, posebno u kombinaciji s drugim izvorima zasićenih masti, može negativno uticati na zdravlje srca.
Drugim riječima, nudi proteine, ali ne pruža zaštitni efekat koji se očekuje od kvalitetne ribe.
-
Butterfish – problem s probavom
Leptir riba, poznata i kao butterfish, sadrži voskaste estre koji su teško probavljivi. Organizam ih ne razgrađuje lako, pa česta konzumacija može izazvati probavne smetnje poput dijareje, mučnine i povraćanja.
Iako se ponekad reklamira kao delikates, njen sastav nije prilagođen svakodnevnoj ishrani. Posebno bi je trebale izbjegavati osobe s osjetljivim želucem ili probavnim problemima.
-
Škampi – proteini uz dozu opreza
Škampi su popularni jer su bogati proteinima i brzo se pripremaju. Ipak, masovni uzgoj često podrazumijeva sporne higijenske uslove. Osim toga, škampi sadrže holesterol, pa njihova pretjerana konzumacija može doprinijeti povećanju LDL vrijednosti kod osjetljivih osoba.
Još jedan praktičan problem je to što mnogi ljudi ne uklone tamnu liniju duž leđa škampa, koja predstavlja probavni trakt. Ako se ne očisti pravilno, u obroku može ostati sadržaj crijeva, što utiče na kvalitet i higijenu jela.
Sve ove činjenice pokazuju da izbor ribe ne bi trebao biti slučajan. Iako riba može biti izuzetno zdrava namirnica, određene vrste, posebno iz masovnog uzgoja i s nepovoljnim sastavom masnih kiselina, ne nude benefite koje većina ljudi očekuje.
