Načini na koje povređujemo roditelje a nismo svjesni. U nastavku teksta doznajte o čemu je riječ. Postoje greške koje ljudi čine nesvjesno, ali njihove posljedice mogu biti duboke i trajne. Posebno su bolne one koje se odnose na roditelje u starosti i djecu u nemoći. Dok jurimo za obavezama, karijerom i vlastitim problemima, često zaboravljamo na one koji su nas podigli, hranili, branili i učili osnovnim životnim vrijednostima. Mnogi misle da roditelji „razumiju“ jer su stariji, ali istina je da i oni osjećaju tugu, usamljenost i razočaranje, samo o tome rjeđe govore. Upravo zato je važno prepoznati načine na koje ih povređujemo, iako nam to nije namjera.
-
Kada ih nema u našem rasporedu
Savremeni život ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Posao, djeca, obaveze i umor često budu izgovor da roditelje stavljamo na dno liste prioriteta. Prođu dani, pa sedmice bez poziva. Nekada i mjeseci bez posjete. Roditelji rijetko prigovaraju, ali tišina koju nose sa sobom govori mnogo. Za njih, jedan kratak poziv ili nenajavljena kafa mogu značiti cijeli svijet. Vrijeme koje propustimo ne može se nadoknaditi.
-
Riječi koje bole više nego što mislimo
U afektu ili nervozi izgovaramo rečenice koje ostaju urezane. Kada roditelju kažete da je dosadan, da pretjeruje ili da vas ostavi na miru, vi možda mislite da je to prolazno. Za njih, to je poruka da nisu više važni. Često zaboravljamo da bi nas iste riječi povrijedile kada bi ih izgovorilo naše dijete. Poštovanje u komunikaciji ne zavisi od godina, već od karaktera.
-
Zdravlje koje uzimamo zdravo za gotovo
Neki roditelji se stalno žale na bolove, dok drugi ćute i trpe. Obje grupe imaju jedno zajedničko – potrebu da ih neko pita kako su. Jednostavno pitanje o zdravlju može biti znak brige i pažnje. Čak i kada ne možete pomoći savjetom ili novcem, slušanje i razumijevanje često su najveća podrška. Stariji ljudi se često osjećaju nevidljivo, naročito kada njihovi problemi nisu „hitni“.
-
Materijalna pomoć nije sramota nego odgovornost
Veliki broj penzionera jedva sastavlja kraj s krajem. Računi, lijekovi i osnovne namirnice često premašuju njihova primanja. Ako ste u mogućnosti, pomoć u novcu, hrani ili svakodnevnim potrebama nije teret, već prirodan krug brige. Oni su nekada vama davali sve što su imali, često se odričući vlastitih potreba. Danas im je pomoć potrebna, i ne treba da se osjećaju kao teret.
-
Izostanci sa važnih porodičnih trenutaka
Porodična okupljanja, slave i rođendani nisu samo formalnost. Za roditelje, to su rijetke prilike da osjete bliskost i ponos. Vaše odsustvo ostavlja prazninu, čak i ako se ne žale. Posao i obaveze mogu da sačekaju, ali trenuci zajedništva ne traju vječno. Roditelji pamte ko je bio tu, a ko je uvijek imao razlog da ne dođe.
-
Zaboravljena zahvalnost i izgubljeno poštovanje
Mnogi roditelji nikada ne čuju jednostavno „hvala“. Podrazumijeva se da su nas rodili, hranili i odgajali. Međutim, zahvalnost nije slabost, već priznanje. Nepoštovanje se često krije u tonu glasa, prekidanju ili ignorisanju njihovih savjeta. Iako se ne morate slagati sa svime, način na koji izražavate neslaganje pokazuje koliko ih cijenite.
-
Zidovi tajni između djece i roditelja
Roditelji ne moraju znati svaki detalj vašeg života, ali potpuno isključivanje stvara distancu. Kada im stalno govorite da se ne miješaju, šaljete poruku da nemaju mjesto u vašem svijetu. Osnovne informacije o vašem zdravlju, poslu ili planovima daju im osjećaj uključenosti i smirenosti. Briga je prirodna, a ne kontrola.
-
Nestrpljenje koje briše godine njihove brige
Starost donosi sporost, ponavljanje i zaboravnost. Umjesto razumijevanja, često reagujemo nervozom. Zaboravljamo koliko su oni puta ponavljali iste stvari dok smo učili da hodamo, govorimo ili vozimo bicikl. Strpljenje koje su oni imali prema nama sada se vraća kao dug koji treba vratiti.
-
Kada ne čuvamo uspomene
Fotografije, snimci i mali trenuci zabilježeni kamerom kasnije postaju dragocjeni. Mnogi to shvate tek kada roditelja više nema. Smijeh, zagrljaji sa unucima, obični dani u kući – sve to jednog dana postaje sjećanje. Čuvanje uspomena nije sentimentalnost, već svjesnost prolaznosti.
-
Kada ih svedemo na djecu
Iako im je potrebna pomoć, roditelji nisu djeca. Imaju svoje stavove, iskustvo i pravo na odluke. Kada im oduzimamo samostalnost ili ih tretiramo s visine, oduzimamo im dostojanstvo. Poštovanje njihovih izbora, čak i kada se ne slažemo, pokazuje zrelost i razumijevanje.
