Prvi od simptoma šećera u krvi. U nastavku teksta doznajte koji je to simptom. Glukoza predstavlja jedan od najvažnijih izvora energije u ljudskom tijelu. Nastaje razgradnjom ugljikohidrata iz hrane i putem krvi dolazi do svih stanica, gdje se koristi za osnovne životne procese. Mozak je posebno ovisan o glukozi jer gotovo isključivo koristi šećer kao izvor energije, dok mišići glukozu troše tijekom kretanja i fizičkog napora. Tijelo posjeduje složene mehanizme kojima održava ravnotežu razine glukoze u krvi, no kada ti mehanizmi ne funkcioniraju pravilno, mogu se pojaviti različiti zdravstveni problemi.
Poremećaji razine glukoze ne javljaju se isključivo kod osoba s dijabetesom. Iako je dijabetes najčešći uzrok problema s regulacijom šećera u krvi, nagle promjene mogu se pojaviti i kod osoba bez dijagnoze, primjerice nakon teških bolesti, operacija, srčanog ili moždanog udara, kao i tijekom trudnoće.
-
Niska i visoka razina šećera u krvi
Snižena razina glukoze u krvi, poznata kao hipoglikemija, može uzrokovati niz neugodnih simptoma. Osobe mogu osjetiti slabost, drhtavicu, znojenje, ubrzan rad srca, glad, ali i poteškoće s koncentracijom. Kod trudnica s dijabetesom hipoglikemija je relativno česta pojava zbog hormonalnih promjena i povećanih potreba organizma.
S druge strane, povišena razina glukoze u krvi, odnosno hiperglikemija, često se razvija postupno i u početku može proći nezapaženo. Najčešći simptomi uključuju pojačanu žeđ, suhoću usta, učestalo mokrenje, osobito tijekom noći, osjećaj umora i smanjenu energiju. Kod nekih osoba javlja se i zamagljen vid te neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, unatoč normalnom ili čak povećanom apetitu.
Kada je razina šećera u krvi dugotrajno povišena, tijelo pokušava izlučiti višak glukoze putem mokraće. Taj proces dodatno opterećuje bubrege i može povećati rizik od infekcija mokraćnog sustava. Pojava peckanja prilikom mokrenja, mutne mokraće ili tragova krvi mogu biti znak upozorenja da je potrebna liječnička procjena.
-
Ciljne vrijednosti glukoze kod dijabetesa
Za osobe kojima je dijagnosticiran dijabetes važno je poznavati preporučene ciljne vrijednosti glukoze u krvi. Uobičajeno se preporučuje da razina glukoze prije obroka bude između 4 i 7 mmol/l. Dva sata nakon obroka vrijednosti bi trebale ostati ispod 8,5 do 9 mmol/l, ovisno o individualnim preporukama liječnika.
Dugoročna kontrola glukoze procjenjuje se mjerenjem HbA1c vrijednosti, koja pokazuje prosječnu razinu šećera u krvi tijekom prethodna dva do tri mjeseca. Cilj je održavati HbA1c ispod 48 mmol/mol, što odgovara vrijednosti od 6,5 % prema starijem sustavu mjerenja. Redovito praćenje ovih parametara omogućuje pravovremeno uočavanje odstupanja i prilagodbu terapije.
-
Utjecaj prehrane na razinu glukoze
Prehrana ima ključnu ulogu u regulaciji šećera u krvi. Odabir namirnica izravno utječe na brzinu porasta glukoze nakon obroka. Namirnice s niskim glikemijskim indeksom sporije povisuju razinu šećera i pridonose stabilnijim vrijednostima tijekom dana. U ovu skupinu ubrajaju se cjelovite žitarice, mahunarke, povrće bogato vlaknima te određene vrste voća.
Suprotno tome, hrana bogata rafiniranim šećerima i jednostavnim ugljikohidratima, poput slatkiša, bijelog kruha i gaziranih pića, može izazvati nagli porast glukoze u krvi. Takve namirnice preporučuje se konzumirati rijetko ili ih u potpunosti izbjegavati, osobito kod osoba s dijabetesom ili predijabetesom.
-
Važnost tjelesne aktivnosti
Redovita tjelesna aktivnost značajno doprinosi kontroli glukoze u krvi. Kretanje povećava osjetljivost stanica na inzulin, što omogućuje učinkovitije iskorištavanje glukoze. Čak i umjerene aktivnosti, poput svakodnevne šetnje, mogu imati pozitivan učinak ako se provode redovito.
Osim hodanja, preporučuju se vježbe snage koje pomažu u izgradnji mišićne mase, kao i aerobne aktivnosti poput vožnje bicikla, plivanja ili trčanja. Kombinacija različitih vrsta vježbi može pridonijeti boljoj regulaciji šećera, ali i općem poboljšanju zdravlja.
-
Praćenje i prilagodba terapije
Mjerenje razine glukoze u krvi važno je za svakodnevno upravljanje dijabetesom. Preporučuje se provoditi mjerenja prije obroka, dva sata nakon jela te prije i nakon tjelesne aktivnosti. Dobiveni rezultati pomažu u prepoznavanju obrazaca i omogućuju prilagodbu prehrane, doziranja inzulina ili drugih lijekova.
Stres također može imati značajan utjecaj na razinu glukoze jer potiče lučenje hormona koji povisuju šećer u krvi. Tehnike opuštanja, poput dubokog disanja, meditacije ili boravka u prirodi, mogu pomoći u smanjenju tog učinka. Redovito uzimanje propisane terapije prema uputama liječnika ključno je za održavanje stabilnih vrijednosti.
Održavanje zdrave tjelesne težine dodatno olakšava kontrolu glukoze. Višak kilograma, osobito u području trbuha, može smanjiti osjetljivost na inzulin. Postupno mršavljenje, uz uravnoteženu prehranu i redovitu tjelesnu aktivnost, može značajno poboljšati regulaciju šećera u krvi i opće zdravstveno stanje.
