Najbolja večera na svijetu cicvara. U nastavku teksta donosimo vam recept. U vremenu kada se večera često svodi na nešto brzo, lagano i usputno, mnogi zaboravljaju koliko jedan topao, domaći obrok može značiti za tijelo i um. Nekada se tačno znalo šta se jede kada je čovjek umoran, promrzao ili iscrpljen od rada. Tada su se na sto iznosila jela koja nisu bila komplikovana, ali su bila snažna, hranljiva i zasitna. Jedno od takvih jela je cicvara – jednostavno, kremasto i duboko ukorijenjeno u tradiciji ovih prostora.
Cicvara nije nastala kao gurmanski hir, već kao potreba. Jela se uveče, nakon rada u polju, u štali ili šumi. Pripremala se brzo, od namirnica koje su uvijek bile pri ruci, a davala je osjećaj sitosti koji je trajao satima. Upravo zbog toga se danas ponovo vraća na trpeze onih koji žele prirodnu, domaću hranu bez industrijskih dodataka.
-
Jelo koje je hranilo generacije
Na području Srbije, Crne Gore, Krajine i istočne Hercegovine, cicvara je bila svakodnevica. Svaka kuća imala je svoj način pripreme, prilagođen onome što je porodica imala. Negdje se kuhala rjeđa, negdje toliko gusta da se mogla rezati kašikom. U nekim krajevima koristio se sir škripavac, u drugim kajmak, a često i kombinacija oba.
Bez obzira na razlike, cicvara je uvijek imala istu ulogu – da nahrani, zagrije i vrati snagu. Djeca su je jela za doručak prije škole, odrasli za večeru, a stariji su je cijenili jer je bila blaga za želudac i laka za probavu.
-
Jedan sastojak pravi ključnu razliku
Iako se cicvara pravi od svega nekoliko namirnica, njen ukus u velikoj mjeri zavisi od kvaliteta mliječnog dijela. Kajmak ili sir nisu samo dodatak, već nose cijelo jelo. Što su punijeg ukusa i prirodniji, to će cicvara biti kremastija, mirisnija i bogatija.
Zbog svoje teksture, cicvara oblaže želudac i ne stvara težinu. Upravo zato se smatrala idealnim jelom za večeru, naročito zimi ili nakon napornog fizičkog rada. Masnoća iz kajmaka i mlijeka daje dugotrajnu energiju, dok kukuruzno brašno smiruje probavni sistem.
-
Potrebne namirnice za tradicionalnu pripremu
Za pripremu klasične cicvare potrebni su jednostavni sastojci:
- 2 dl vode
- 2 dl mlijeka
- 300 do 400 g kajmaka ili sira škripavca
- 8 kašika bijelog kukuruznog brašna
- 1 kašika domaće masti (ako se ne koristi kajmak)
- 1 kašičica soli
- 1 kašika meda po želji
Sve ove namirnice su prirodne, bez aditiva i lako dostupne, što cicvaru čini pogodnom i za svakodnevnu ishranu.
-
Jednostavna priprema bez komplikacija
Priprema cicvare ne zahtijeva posebne vještine, ali traži pažnju i stalno miješanje. U šerpu se prvo sipaju voda, mlijeko i mast ako se koristi. Smjesa se zagrijava dok ne počne lagano da vrije. Tada se dodaje kajmak ili sir i so, uz miješanje dok se sve ne sjedini.
Kada tečnost ponovo provri, temperatura se smanjuje i postepeno se dodaje kukuruzno brašno. Važno je sipati ga polako i miješati bez prestanka kako bi se izbjegle grudvice. Smjesa se zatim kuha oko deset minuta, sve dok ne postane gusta, elastična i počne da se odvaja od dna šerpe.
Po želji, pri kraju se može dodati kašika meda, koja daje blagu slatkoću i ublažava jačinu masnoće, bez da jelo izgubi svoj karakter.
-
Kako se cicvara najčešće jede
Cicvara se uvijek služi vruća. Najukusnija je dok se još razvlači i ima onu karakterističnu kremastu strukturu. Može se jesti sama ili uz dodatke koji osvježavaju i balansiraju njen bogat ukus.
Najčešći prilozi su kisela pavlaka, jogurt ili kiselo mlijeko. U toplijim mjesecima dobro ide uz paradajz ili zelenu salatu, dok se zimi često služi uz domaći ajvar. Može biti kompletan obrok, bez potrebe za dodatnim jelima.
-
Zašto prija stomaku i vraća energiju
Kukuruzno brašno je prirodno bez glutena, blago za želudac i poznato po tome što pomaže probavi. Ne nadražuje crijeva i daje energiju bez osjećaja težine. Mliječni proizvodi u cicvari bogati su mastima i bjelančevinama, koje hrane tijelo i pomažu oporavku nakon napora.
Zbog ovakvog sastava, cicvara se često pripremala ljudima koji se oporavljaju, djeci u periodu rasta i svima kojima je bila potrebna dodatna snaga. Nije slučajno što se ovo jelo održalo kroz generacije i što se danas ponovo sve češće pojavljuje na trpezama onih koji cijene jednostavnu, domaću hranu.
