Da li vam se cipele kližu? U nastavku teksta otkrivamo vam trik kako da to riješite. Zima često zna iznenaditi onda kada joj se najmanje nadamo. Jedan trenutak hodate opušteno, razmišljate o obavezama ili gledate u telefon, a već sljedeći vas iznenadni gubitak ravnoteže natjera da instinktivno raširite ruke. Taj kratki osjećaj nesigurnosti, kada vam se učini da vam se tlo pomjera pod nogama, svima je dobro poznat. Klizanje po ledu ne bira ni godine ni iskustvo, a često se dešava i onda kada mislimo da smo se dobro pripremili.
Naizgled suha i čista površina može skrivati tanak sloj poledice, posebno u jutarnjim satima ili u dijelovima koji su u sjeni. Zimski uslovi sa sobom ne donose samo hladnoću, već i znatno veći rizik od padova, uganuća i povreda. Mnogi se oslanjaju na zimsku obuću, vjerujući da je ona sama po sebi dovoljna zaštita. Ipak, praksa pokazuje da ni čizme namijenjene hladnom vremenu nisu uvijek pouzdane, naročito kada temperatura padne ispod nule i led postane tvrd i gladak.
Razlog za to često se krije u detaljima koje rijetko ko primijeti na prvi pogled. Materijali, održavanje, način kretanja i čak izbor rute mogu imati presudnu ulogu. Srećom, postoje jednostavne, ali provjerene mjere koje mogu značajno smanjiti rizik od klizanja, bez oslanjanja na improvizacije ili savjete koji nemaju stvarnu vrijednost.
-
Zašto je fleksibilnost đona važnija od izgleda obuće
Mnogi biraju zimsku obuću prema izgledu ili visini čizme, vjerujući da robusniji model automatski znači i veću sigurnost. Međutim, ključna razlika leži u sastavu đona. Određene vrste gume na niskim temperaturama gube elastičnost, očvrsnu i ponašaju se gotovo kao plastika. Takav đon na ledu nema sposobnost da se prilagodi podlozi.
Kvalitetni zimski đonovi izrađeni su od smjesa koje ostaju fleksibilne čak i na velikoj hladnoći. Ta elastičnost omogućava đonu da „uhvati“ sitne neravnine, pukotine i nepravilnosti na ledu ili snijegu, čime se povećava trenje i stabilnost prilikom hoda.
-
Istrošeni profili kao čest, ali zanemaren problem
Veliki broj padova dešava se u obući koja je topla i udobna, ali dugotrajno nošena. Vremenom se šare i ivice na đonu izližu, a površina postaje gotovo ravna. Kada nestanu kanali i rubovi, đon više nema za šta da se osloni, naročito na klizavim podlogama.
Kod starijih čizama postoji mogućnost mehaničkog obnavljanja profila. Posebnim alatima mogu se napraviti nove ivice i kanali koji vraćaju dio izgubljenog prianjanja. Ova opcija je posebno korisna za kvalitetnu obuću koja je još uvijek u dobrom stanju, ali joj je đon izgubio svoju prvobitnu funkciju.
-
Kada guma nije dovoljna, dodatna oprema preuzima ulogu
Na potpuno zaleđenim površinama, gdje nema snijega ni hrapavosti, čak ni najbolji gumeni đonovi često zakažu. U takvim situacijama protivklizni nastavci sa metalnim elementima predstavljaju najsigurnije rješenje. Oni se postavljaju preko obuće i koriste isključivo po potrebi.
Ovi dodaci posebno su praktični u gradovima tokom jutarnje poledice, na nizbrdicama, stepenicama ili nečišćenim stazama. Njihova prednost je u tome što se lako skidaju i ne moraju se nositi cijeli dan, već samo u trenucima kada je led najveći problem.
-
Trajni premazi za bolju hrapavost đona
Za one koji ne žele dodatnu opremu, postoje i specijalni premazi koji se nanose direktno na đon. Nakon sušenja, oni formiraju mikroteksturu koja povećava trenje i stvara hrapavu površinu otpornu na habanje. Ovakvi premazi pogodni su za obuću koja se redovno nosi tokom zime i mogu biti dobra dopuna postojećem profilu đona.
-
Održavanje obuće kao faktor koji se često zanemaruje
Čak i najbolji đon gubi svoju funkciju ako su mu žljebovi ispunjeni snijegom, ledom ili solju. Redovno čišćenje donjeg dijela obuće uklanja naslage koje mogu stvoriti klizav sloj. Takođe, važno je obuću potpuno osušiti nakon nošenja, jer vlaga koja ostane na đonu može se pretvoriti u tanak sloj leda pri sljedećem izlasku.
-
Pametan izbor puta umjesto rizika
U svakodnevnoj žurbi često biramo najkraću rutu, ne razmišljajući o podlozi. Ipak, nekoliko dodatnih metara po hrapavijem asfaltu, popločanoj stazi ili čak uz ivicu travnate površine može biti znatno sigurnije od prelaska preko glatkog leda. Promjena rute često je jednostavna, a može spriječiti nezgodan pad.
-
Usporavanje kao najjednostavnija mjera zaštite
Na ledu brzina postaje glavni neprijatelj ravnoteže. Sporo, kontrolisano kretanje, bez naglih koraka i iznenadnih promjena pravca, daje tijelu dovoljno vremena da reaguje. Kada se tempo prilagodi uslovima, ravnoteža je stabilnija, a rizik od klizanja znatno manji.
