Da li znate šta unosite u tijelo kad pojedete snijeg? U nastavku teksta otkrijte šta stručnjaci kažu. Snježni pokrivač koji u jednom jutru promijeni izgled grada često u nama probudi uspomene iz djetinjstva. Tišina koju snijeg donosi, prigušeni zvukovi koraka i bijela boja koja prekriva sve nepravilnosti stvaraju osjećaj čistoće i mira. Djeca u tom prizoru vide poziv na igru, a odrasli često popuste nostalgiji i dozvole ono što inače ne bi. Jedna od tih navika je i stara zimska „zabava“ – stavljanje snijega u usta.
Iako djeluje bezazleno i prirodno, ova navika krije mnogo više rizika nego što se na prvi pogled čini. Ideja da je snijeg čist samo zato što je bijel duboko je ukorijenjena, ali naučna objašnjenja govore sasvim suprotno. Kada pojedete snijeg, u tijelo ne unosite samo vodu u čvrstom stanju, već i sve ono što se u zraku nalazilo prije nego što je pahulja dotakla tlo.
-
Kako pahulje postaju sakupljači zagađenja
Snijeg ne nastaje u sterilnom okruženju. Pahulje se formiraju i spuštaju kroz slojeve atmosfere koji su puni nevidljivih čestica. Izduvni gasovi automobila, dim iz dimnjaka, industrijski zagađivači i sitna prašina lebde u zraku, a snijeg ih tokom padanja efikasno „skuplja“.
Stručnjaci objašnjavaju da svaka pahulja djeluje poput malog magneta za zagađenje. Što duže pada i što je grad prometniji, to je veća količina štetnih materija zarobljena u snijegu. Kada pojedete snijeg, zapravo unosite koncentrisani presjek kvaliteta zraka u tom trenutku. To može uključivati sulfate, nitrate, teške metale i razne hemijske spojeve koji nemaju šta tražiti u probavnom sistemu.
-
Šta se dešava kada snijeg dotakne zemlju
Čak i ako zanemarimo zagađenje iz zraka, snijeg koji padne na tlo postaje još problematičniji. Površine po kojima hodamo nisu čiste. Trotoari, parkovi i ulice sadrže tragove životinjskog izmeta, ulja i antifriza iz automobila, kao i velike količine soli i hemikalija koje se koriste za odleđivanje.
Snijeg u dodiru s podlogom brzo upija sve što se na njoj nalazi. Naizgled čista grudva može sadržavati bakterije i hemikalije koje nisu vidljive golim okom. Unošenjem takvog snijega povećava se rizik od stomačnih infekcija, mučnine i iritacije sluzokože usta i grla. Poseban problem predstavlja nagla hladnoća koja može izazvati neugodan osjećaj i dodatno opteretiti sluznicu.
-
Nevidljive posljedice po probavni sistem
Probavni sistem nije prilagođen obradi hladnih i zagađenih supstanci. Kada pojedete snijeg, tijelo mora potrošiti dodatnu energiju da bi zagrijalo unesenu masu na tjelesnu temperaturu. Taj proces može privremeno oslabiti lokalnu otpornost organizma, posebno u području grla i želuca.
Hemijske čestice koje se nalaze u snijegu mogu izazvati iritaciju želudačne sluznice, a bakterije mogu dovesti do proljeva ili povraćanja. Iako se simptomi ponekad ne javljaju odmah, to ne znači da šteta ne postoji. Kod osjetljivijih osoba reakcije mogu biti jače i dugotrajnije.
-
Zašto djeca snose veći rizik
Dječiji organizam je u razvoju i mnogo osjetljiviji na spoljne uticaje. Njihov imuni sistem još uči kako da se nosi sa bakterijama i toksinima, što znači da su podložniji infekcijama. Kada dijete pojede snijeg, čak i mala količina štetnih materija može imati veći efekat nego kod odrasle osobe.
Manja tjelesna masa dodatno pojačava problem. Koncentracija unesenih zagađivača, poput tragova olova ili drugih teških metala, proporcionalno je veća kod djece. Ono što kod odraslog može proći nezapaženo, kod djeteta može izazvati stomačne bolove, slabost ili povišenu temperaturu.
Osim toga, djeca često pojedu veću količinu snijega tokom igre, ne razmišljajući o posljedicama. Naglo hlađenje organizma iznutra može oslabiti odbranu sluznice i olakšati ulazak virusa i bakterija koji su česti tokom zimskih mjeseci.
-
Snijeg kao zimska iluzija čistoće
Laboratorijska ispitivanja su pokazala da čak i snijeg koji padne daleko od velikih gradova sadrži čestice čađi i zagađenja. U urbanim sredinama situacija je još lošija. Snijeg se često poredi s filterom koji prolazi kroz zrak i zadržava sve nečistoće na koje naiđe.
Ako ne biste konzumirali sadržaj filtera iz automobila ili klima-uređaja, nema razloga da snijeg posmatrate drugačije. Njegova bijela boja stvara lažni osjećaj sigurnosti, ali hemijski sastav govori drugačiju priču.
Zimske radosti ne moraju uključivati ovu naviku. Igra na snijegu, sankanje i pravljenje snješka ostaju bezopasni dok god snijeg ne završi u ustima. Za djecu se uvijek mogu pronaći sigurnije alternative koje neće ugroziti zdravlje, a istovremeno će sačuvati osjećaj zimske čarolije.
