Štitna žlijezda je jako važan organ koji zna napraviti mnogim ljudima probleme sa hormonima ako dođe do određenih poremećaja. Danas otkrivamo šta doktori preporučuju.
- U suvremenom društvu sve veća populacija, posebice žena, doživljava poremećaj rada štitnjače, organa ključnog za optimalno funkcioniranje organizma. Kada štitnjača radi neučinkovito, to dovodi do debljanja zbog hormonske neravnoteže.
Kako bi se osigurao optimalan rad štitnjače, bitno je izbaciti određene namirnice koje mogu ometati njezin rad. Dvije glavne kategorije hrane moraju se ukloniti iz prehrane: treba ograničiti unos prženih i prerađenih namirnica zbog povišene razine natrija i nezdravih masnoća, koje mogu štetno utjecati na štitnjaču i opće stanje.
Osobe s dijagnosticiranim poremećajem rada štitnjače, posebice celijakijom, moraju biti oprezne s hranom koja sadrži gluten i umjesto toga trebaju odabrati opcije bez glutena. Za promicanje optimalnog rada štitnjače preporučuje se povećati unos vitamina B skupine i željeza jer su ti nutrijenti ključni za sintezu hormona štitnjače. Nadalje, važno je dati prioritet uključivanju hrane bogate vitaminom A u svoj režim prehrane.
Postizanje optimalnog zdravlja štitnjače uključuje uključivanje raznolikog niza organske hrane bogate hranjivim tvarima u prehranu. Namirnice koje su posebno bogate antioksidansima, uključujući borovnice, trešnje, ciklu i rajčice, zajedno sa zdravim masnoćama, orašastim plodovima, mahunarkama, voćem i povrćem, igraju značajnu ulogu u promicanju rada štitnjače.
Izvrsna alternativa za potporu zdravlju štitnjače je morska trava, koja ne samo da je bogata jodom, već sadrži i niz drugih vitalnih nutrijenata. Kada razmišljate o dodacima prehrani, imperativ je donositi informirane odluke, osobito ako netko trenutno koristi lijekove na recept. Dok neki dodaci mogu biti korisni, oprez je neophodan.
Štoviše, održavanje zdrave štitnjače može se dodatno poduprijeti sljedećim preporukama. Uključivanje nemasnog mesa i hladnovodne ribe u prehranu služi za prehranu štitnjače, budući da ti specifični izvori hrane opskrbljuju vitalne hranjive tvari potrebne za optimalan rad štitnjače.
Nadalje, odabir organske hrane predstavlja prednost jer uklanja prisutnost steroida i hormona koji mogu ometati prirodnu proizvodnju hormona štitnjače. Za promicanje optimalnog rada štitnjače, preporučljivo je uključiti izvore bogate omega-3 masnim kiselinama u prehranu, poput lososa, tune i sjemenki lana.
- U kombinaciji s dobro zaokruženim režimom prehrane, stalna tjelesna aktivnost ključna je za očuvanje zdravlja štitnjače. Preporučljivo je započeti s vježbama s malim učinkom, postupno povećavajući intenzitet režima vježbanja kako bi se spriječio nepotreban stres na žlijezdu.
Proizvodnja hormona štitnjače ovisi o odgovarajućoj razini joda u tijelu. Manjak joda može dovesti do povećanja štitnjače, stanja koje se naziva gušavost. Godine 1953. Hrvatska je provela politiku kojom se nalaže jodiranje kuhinjske soli kako bi se zajamčila dovoljna potrošnja joda unutar zemlje.
Značajni izvori joda uključuju plodove mora, alge, jaja, jogurt i sir. S druge strane, apsorpciju joda u crijevima može omesti određena hrana, uključujući cvjetaču, kelj, prokulice, repu i kirikiriki. Na rad svih organa utječu hormoni štitnjače. Nedostatak ovih hormona dovodi do nepravilnog razvoja i funkcioniranja središnjeg živčanog sustava.
Imaju ključnu ulogu u regulaciji tjelesne temperature i pravilnom funkcioniranju respiratornog centra, uz upravljanje potrošnjom energije i kisika. Nadalje, ti hormoni imaju izravan utjecaj na srce, pojačavajući kontraktilnost srčanog mišića i povećavajući njegovu brzinu aktivnosti. Hormoni štitnjače igraju značajnu ulogu u poboljšanju crijevnog motiliteta, utječu na raspodjelu kostiju i pomažu u regulaciji šećera u krvi i homeostaze masti.
Dijagnoza bolesti štitnjače zahtijeva ne samo povijesni kontekst i kliničku procjenu, već i korištenje niza dijagnostičkih instrumenata. To uključuje TSH, ukupni i slobodni tiroksin (T4 i fT4), ukupni i slobodni trijodtironin (T3 i fT3), autoantitijela protiv peroksidaze štitnjače (anti-TPO) i antitireoglobulin (anti-TG), zajedno s antitijelima koja ciljaju na TSH receptor, ultrazvuk štitnjače potencijalno popraćen citološkom punkcijom i scintigrafija štitnjače.
Cilj liječenja je postići eutireozu, što znači normalizaciju razine TSH i hormona štitnjače u krvotoku. Kod hipertireoze to se može postići primjenom lijekova koji suzbijaju rad štitnjače, kirurškim uklanjanjem žlijezde ili primjenom radioaktivnog joda. Nasuprot tome, hipotireoza se liječi nadomjesnom terapijom koja koristi sintetski hormon levotiroksin.
