Oko kojih voćki, i kada treba razbacivati drveni pepeo? U nastavku teksta vam otkrivamo. Drveni pepeo se na selu dugo smatrao jednostavnim, a korisnim dodatkom tlu. Nastaje nakon potpunog sagorijevanja neobrađenog drveta i sadrži minerale koji mogu poboljšati plodnost tla. Ipak, pepeo nije univerzalno rješenje. Ne djeluje jednako na sve voćne vrste i nije ga dobro rasipati u bilo kojoj količini ili u bilo koje doba godine. Da bi ti bio od koristi, treba znati osnovna pravila i granice.
U nastavku nalazi se pregled kada se pepeo smije koristiti, koliko ga zapravo treba i uz koje voćke će imati pozitivan učinak, te kod kojih može više štetiti nego pomagati.
-
Zašto se uopšte koristi drveni pepeo
Drveni pepeo sadrži kalij, kalcij, magnezij i niz mikroelemenata. To ga čini dobrim izvorom minerala, posebno za tla koja su kisela. Pepeo podiže pH vrijednost zemlje i tako smanjuje kiselost. Kada se pH povisi, određeni minerali postaju biljci dostupniji, a voćke mogu bolje usvojiti hranjive tvari.
Ipak, upravo zbog tog efekta povećanja pH, pepeo se smije rasipati samo kada znaš da tlu treba dodatno kalcija i da nije već alkalno. Prevelike količine pepela mogu narušiti ravnotežu i stvoriti uvjete u kojima voćka teže raste.
-
Kada je najbolje vrijeme za rasipanje pepela
Najprikladniji trenutak da se drveni pepeo dodaje oko voćaka je kasna jesen ili rana zima. Razlog je jednostavan, u to doba godine tlo još nije smrznuto, a padavine polako ispiru pepeo i raspoređuju ga u dublje slojeve. Alternativno, pepeo se može dodavati i u rano proljeće, ali samo prije nego što počne intenzivan rast.
Važno je izbjeći rasipanje pepela neposredno prije sadnje mladih voćaka. Tlo treba vremena da se stabilizuje nakon dodavanja pepela pa je bolje da prođu barem dvije do tri sedmice prije sadnje.
-
Koliko pepela je dovoljno
Idealna količina pepela ovisi o tipu tla. Za prosječno vrtno tlo koje ima blago kiselu reakciju, preporučuje se oko 150 do 200 grama pepela po četvornom metru. Za jako kisela tla može se dodati malo više, ali treba biti oprezan. Ako se pepeo koristi pretjerano, može se previše povisiti pH i time oslabilo usvajanje hranjivih tvari.
Kod voćaka se najčešće koristi rasipanje pepela u tankom, ravnomjernom sloju oko zone korijena. Nakon rasipanja dobro je lagano unijeti pepeo u površinski sloj tla grabljama i zatim zaliti ako nema kiše. To smanjuje gubitak pepela vjetrom i pomaže mineralima da brže uđu u zemlju.
-
Koje voćne vrste dobro reagiraju na pepeo
Drveni pepeo je koristan za voćke koje vole blago alkalno ili neutralno tlo i trebaju više kalija. Neke od najčešćih vrsta koje dobro podnose pepeo su:
- Jabuka
Jabuke često uspijevaju bolje kada je tlo neutralno. Kalij iz pepela pomaže formiranju kvalitetnijeg ploda.
- Kruška
Kruške dobro reagiraju na tlo obogaćeno pepelom, posebno kada je tlo prirodno kiselo.
- Šljiva
Šljive vole tlo bogato mineralima i obično dobro prihvataju umjerene količine pepela.
- Trešnja i višnja
Ove vrste podnose pepeo, ali u manjim količinama nego jabuka ili šljiva. Dovoljno je vrlo tanko posipati površinu oko stabla.
- Orašasti plodovi
Orah i ljeska dobro podnose pepeo, posebno ako je tlo siromašno kalijem.
-
Voćke uz koje treba biti oprezan
Postoje vrste koje ne podnose povećanje pH vrijednosti i kod kojih bi pepeo mogao više štetiti nego koristiti. Najosjetljivije skupine su one koje prirodno traže kiselo tlo.
- Borovnica
Borovnice traže izrazito kiselo tlo. Pepeo bi im gotovo sigurno naštetio.
- Brusnica
Kao i borovnica, ni brusnica ne podnosi podizanje pH.
- Malina
Maline mogu podnijeti vrlo male količine pepela, ali samo ako je tlo pretjerano kiselo. U normalnim uvjetima bolje je izbjegavati ga.
- Breskva i nektarina
Ove vrste vole blago kiselo do neutralno tlo, ali postaju osjetljive ako se pH previše povisi. Ako se koristi pepeo, treba biti veoma umjeren.
-
Situacije kada ne treba koristiti pepeo
Pepeo se ne smije koristiti na kiselo-tresetišnim supstratima, u blizini mladih sadnica koje još nemaju razvijen korijenov sistem ili na zemlji koja već ima visoku pH vrijednost. Takođe, pepeo koji nastaje od spaljivanja lakiranog ili obrađenog drveta ne treba koristiti jer sadrži štetne tvari.
