Loša žena se poznaje po jednoj stvari. O čemu je riječ doznajte u nastavku teksta. Stara japanska društva bila su izgrađena na pravilima, obiteljskoj časti i harmoniji. Unutar takvog poretka, žene su imale posebnu, često nevidljivu ulogu – one su bile čuvarice sklada, osjećaja i atmosfere u domu. Učenjaci i kroničari tog vremena često su isticali da je snaga žene bila u načinu na koji oblikuje odnose, smiruje tenzije i čuva stabilnost obitelji. Ta snaga nije dolazila iz autoriteta u javnosti, nego iz ponašanja i načina komuniciranja. Zbog toga je u japanskoj kulturi nastalo mnogo poslovica koje govore o ulozi jezika i karaktera, posebno kada je riječ o miru u domu. Jedna od najpoznatijih mudrosti glasi: „Karakter osobe najbrže otkrije jezik – jer riječima možemo graditi ili rušiti.“
Ova izreka nije nastala da bi osuđivala, nego da bi upozorila na moć koju svaki čovjek nosi u načinu govora. U tradicionalnom japanskom društvu posebno se naglašavalo da osoba koja često stvara tenziju, svađu ili lošu atmosferu, najčešće to čini kroz nekontrolirane riječi.
-
Moć izgovorene riječi
U japanskoj filozofiji postoji pojam kotodama – vjerovanje da riječi nose energiju i mogu utjecati na prostor, odnose i osjećaje ljudi oko nas. Zbog toga se biranje riječi smatralo dijelom moralnog odgoja. Prema toj mudrosti, osoba koja govori grubo, vrijeđa, ogovara ili stalno kritizira, unosi nemir u svoj dom. Govor nije samo sredstvo komunikacije nego odraz unutarnjeg stanja.
U tradicionalnim obiteljima posebno se cijenila osoba koja zna kontrolirati ton, ritam i težinu svojih riječi. Nije se smatralo problemom ako netko pogriješi, naljuti se ili podigne glas; problem je nastajao kada je govor postajao navika nanošenja štete drugima. Kroz tu prizmu, jezik je predstavljanje karaktera: on otkriva koliko je osoba smirena, suosjećajna i emocionalno zrela.
-
Snaga tihe prisutnosti
Za razliku od mnogih kultura gdje se tišina tumači kao slabost, u Japanu se tišina često smatra izrazom samokontrole i unutarnjeg mira. U tradicionalnom učenju govori se da ona osoba koja zna kada stati, kada preskočiti nepotrebnu raspravu i kada se povući, pokazuje snagu, a ne pasivnost.
Nasuprot tome, prekomjerno komentiranje, stalna potreba za nadglasavanjem ili dokazivanjem vlastite točnosti smatrali su se znakom unutarnjeg nemira. Takvo ponašanje nije bilo kritizirano zbog društvenih pravila, nego zbog toga što narušava mir unutar obitelji. Japanci su vjerovali da se mudrost vidi u tome kada biramo svoje bitke i kada dopustimo da tišina odradi više od riječi.
-
Kada govor otkriva nezadovoljstvo
Tradicionalna japanska učenja često povezuju nepromišljene riječi s unutarnjim nezadovoljstvom. Prema tom pogledu, osoba koja stalno pronalazi greške, ogorčeno komentira druge ili širi negativnost, zapravo odaje vlastitu borbu iznutra. Umjesto da se suoči sa emocionalnim ranama ili strahovima, prenosi ih kroz govor.
Nije poanta u tome da je nečiji život težak ili izazovan, već kako se ta osoba nosi s time. Stari japanski učitelji govorili su da kućna atmosfera najčešće odražava ono što članovi nose u sebi. Kada netko unosi mir, mir se širi. Kada unosi napetost i gorčinu, cijeli dom preuzima taj ton.
-
Riječi kao alat roditeljstva
Japanska poslovica kaže da su prve lekcije koje dijete dobije – riječi svoje majke ili skrbnika. Ona osoba koja odgaja dijete svojim riječima oblikuje njegov osjećaj sigurnosti, vrijednosti i načina komunikacije. Ako dijete svakodnevno sluša uvrede, viku ili omalovažavanje drugih, uči da je to normalan način obraćanja.
S druge strane, dijete koje raste uz umjeren govor, jasno izražavanje osjećaja i poštovanje, stječe temelje emocionalne stabilnosti. Zato su riječi smatrane jednim od najvećih alata odgoja – ne zato što trebaju biti savršene, nego zato što ostavljaju trag.
-
Govor u partnerskim odnosima
U japanskoj tradiciji naglašava se važnost međusobnog poštovanja u partnerskim vezama. Ironija, sarkazam i predbacivanje tumačili su se kao alati koji slabe odnos. Nije se očekivala potpuna poslušnost niti potiskivanje emocija, već vještina da se govori jasno, bez vrijeđanja i bez stvaranja nepotrebnih sukoba.
Prema tom učenju, osoba koja ne zna koristiti riječi s poštovanjem često zapravo ne zna izraziti svoje potrebe drugačije. Zato su mnogi stari učitelji govorili da govor može biti most ili oružje – i da izbor uvijek ostaje u našim rukama.
-
Promjena koja počinje od jezika
Japanska mudrost naglašava da nitko nije nepopravljiv niti osuđen da zauvijek ostane u lošem obrascu ponašanja. Čak i kada osoba izgubi vjeru u sebe, potone u stres ili dopusti da je život ogorči, može se vratiti sebi tako što će promijeniti način komunikacije. Prvi korak je osvijestiti kako govorimo, a tek onda kako se osjećamo.
Kada osoba počne birati riječi pažljivije, odnosi se mijenjaju. Kada počne slušati umjesto samo odgovarati, komunikacija postaje lakša. Kada govori s namjerom da pomogne, a ne povrijedi, svijet oko nje postaje mirniji.
