Jako ukusan i jednostavan za pripremu – domaći pinđur. U nastavku teksta donosimo vam recept. Mnogo ljudi kada govori o zimnici prvo pomisli na ajvar. I ja ga volim, ali već nekoliko godina imam jednu malu “tajnu”: pinđur mi je čak i draži. Onaj ko ga proba, odmah primijeti razliku – lakši je, svježiji i aromatičniji, a opet dovoljno bogat da se jede i sam, uz krišku hljeba. Najviše me privlači to što se pravi jednostavno, a rezultat je fantastičan. Ovdje donosim moju verziju recepta, po kojoj već godinama pravim pinđur za svoju porodicu.
-
Šta je zapravo pinđur?
Pinđur je specijalitet koji se priprema od pečene paprike, paradajza i začina. Sličan je ajvaru, ali ipak ima svoje posebnosti. Razlika je u teksturi i ukusu – dok je ajvar gušći i kremastiji, pinđur ostaje pomalo rustičan jer se povrće ne melje nego se sjecka. Tako se u svakoj kašici osjeti i paprika i paradajz, a kombinacija sa bijelim lukom i peršunom daje svježinu koja ga izdvaja od drugih zimnica. Zbog toga ga mnogi, pa i ja, često više vole od ajvara.
-
Sastojci koje koristim
Za jednu turu pinđura, koja mi obično daje oko 11 manjih teglica (od po 3 dl), koristim sljedeće namirnice:
- 4 kg crvene rog paprike (idealne za ajvar i pinđur jer su mesnate i slatke)
- 2 kg oguljenog paradajza
- ½ glavice bijelog luka
- 1 veću vezicu svježeg peršina
- 2 ravne kašike soli
- 4 kašike šećera
- 2,5 dl ulja
- ½ dl sirćeta
- 2 feferone (po želji, za blagu ljutinu)
Količina je savršena za jednu turu, ali ako želite više, jednostavno udvostručite sve mjere.
-
Priprema paprike
Najvažniji korak je pečenje paprike. Paprike pečem na roštilju, jer tada dobiju onu posebnu aromu dima koja daje dodatnu dubinu ukusu pinđura. Kada su lijepo pečene i kožica im pocrni, stavljam ih u vrećicu ili posudu da se napare, pa ih kasnije lakše ogulim. Nakon guljenja paprike sitno isjeckam nožem. Ovo je bitno naglasiti – paprike se ne melju! Upravo to što su sjeckane, a ne samljevene, čini pinđur drugačijim i daje mu posebnu teksturu.
-
Kuhanje paradajza
Oguljeni paradajz takođe sjeckam na sitnije komade. U većoj šerpi zagrijem ulje i dodam sitno isjeckani bijeli luk. Kratko ga propržim da pusti miris, ali pazim da ne zagori. Na to dodajem paradajz i pustim da se kuha sve dok se ne raskaša i ne pusti višak tečnosti. Ovaj dio traje malo duže, ali vrijedi sačekati jer tako pinđur kasnije dobije pravu gustoću.
-
Spajanje sastojaka
Kad je paradajz dovoljno ukuhan, dodajem mu sjeckane paprike, peršin, so, šećer, sirće i sitno isjeckane feferone. Sve dobro izmiješam i ostavim da lagano krčka oko sat vremena. Tokom kuhanja povremeno promiješam da se ništa ne zalijepi za dno šerpe. Kako pinđur odmiče, primjećuje se kako se masa polako zgušnjava i dobija svoju karakterističnu boju i miris.
-
Teglanje i čuvanje
Kada je pinđur dovoljno ukuhan i postane gust, vrijeme je za punjenje teglica. Koristim manje staklenke, jer mi se tako čini praktičnije. Teglice moraju biti potpuno čiste i suhe. Vruć pinđur sipam u njih, zatvaram hermetički i okrećem naopako na nekoliko minuta, da se poklopci dobro „uhvate“. Tako pripremljene teglice spremam na tamno i hladno mjesto.
-
Kako ga volim poslužiti
Pinđur je toliko univerzalan da ga jedem na bezbroj načina. Najjednostavniji je onaj koji svi vole – komad svježeg hljeba i velika kašika pinđura. Ali osim toga, odlično ide uz meso sa roštilja, pečeni krompir, rižu, pa čak i kao dodatak tjestenini. Često ga koristim i kao namaz u sendvičima ili kao prilog uz sir. Zbog kombinacije kiselkastog paradajza, slatke paprike i blage ljutine feferona, uvijek dođe do izražaja.
-
Prednost u odnosu na ajvar
Iako su pinđur i ajvar bliski „rođaci“, pinđur mi je draži upravo zbog te svježine i sjeckane strukture. Ajvar je više kremast i zahtijeva duže pečenje i miješanje, dok je pinđur brži i jednostavniji za pripremu. Mnogi kažu da pinđur više podsjeća na salatu nego na namaz, što mu daje posebnu draž. Onaj ko voli raznovrsne ukuse, lako će shvatiti zašto ga neki ljudi, uključujući mene, čak radije prave od ajvara.
