Što se tiče tenisa na legendarnoj travi Vimbldona, Novak Đoković je još jednom pokazao zašto je najbolji. U nastavku teksta pročitajte kako se odigrao meč. U osmini finala turnira, nakon sporog starta i gubitka prvog seta, srpski as uspio je preokrenuti tok meča protiv Australca Alexa de Minaura i slaviti rezultatom 3:1 (1:6, 6:4, 6:4, 6:4). No, ono što je ovom meču dalo dodatnu emocionalnu dimenziju bio je poseban gost na tribinama – Rodžer Federer.
-
Meč koji je počeo loše, a završio u Đokovićevoj režiji
Prvi set pripao je de Minauru, i to iznenađujuće lako. Australac je dominirao u razmjenama, koristio brzinu i preciznost, dok je Đoković djelovao neraspoloženo i statično. Rezultat 6:1 bio je jasan pokazatelj da Novak mora promijeniti pristup ako želi ostati u turniru.
I onda, kao mnogo puta do sada, došlo je do preokreta. Đoković je podigao nivo igre u drugom setu, popravio servis, skratio izmjene i počeo koristiti svoje iskustvo da razbije ritam protivnika. Svaki naredni set bio je borba, ali svaki je završio u Đokovićevu korist – 6:4, 6:4, 6:4. Nije briljirao, ali je bio konstantan, čvrst i psihološki jači.
-
Federeru u čast – i za svoj račun
Najzanimljiviji momenat nije bio udarac, poen ili gem, nego trenutak poslije meča. Na mikrofonu, u razgovoru s novinarima na terenu, Novak je uz osmijeh prokomentarisao prisustvo svog starog rivala:
“Mislim da je ovo prvi put da sam pobijedio dok me Rodžer gleda s tribina. Iskreno, zadnjih nekoliko puta kada je bio tu, nisam prošao dobro. Ali evo, izgleda da sam skinuo tu malu kletvu.”
Publika se smijala i aplaudirala, a Federer, s karakterističnim blagim osmijehom, ostao dostojanstven. Njih dvojica su godinama dijelili teren, borili se u epskim finalima, ali sada – iako jedan gleda s tribina, a drugi još igra – jasno je da između njih postoji poštovanje koje nadilazi rivalstvo.
-
Prisustvo velikana koji je oblikovao eru
Rodžer Federer, iako u penziji, ostaje prisutna figura na Vimbldonu, turniru koji mu je donio osam titula i koji ga je definisao kao tenisku legendu. Njegovo prisustvo na Centralnom terenu nije prošlo nezapaženo – publika ga je pozdravila s ogromnim aplauzom, a kamere su često hvatale njegov izraz lica dok je pratio meč.
Bio je smiren, pažljiv, bez pretjerane reakcije, ali je njegova prisutnost očigledno nosila simbolički značaj. Đoković je to znao. Za njega, pobijediti pred Federerom nije bila samo obična pobjeda – bila je to svojevrsna potvrda da njegova era još nije završena, da i dalje može igrati pod pritiskom, pred legendama, i izvući ono najbolje iz sebe.
-
Duel s de Minaurom kao psihološki test
De Minaur je ušao u meč s mnogo samopouzdanja, poznat po brzini, upornosti i sposobnosti da iznenadi favorita. Njegova pobjeda u prvom setu bila je više od tehničke nadmoći – bila je to poruka da neće pokleknuti lako.
Međutim, ono što razlikuje šampione od svih ostalih jeste sposobnost da zadrže mirnoću kada stvari krenu loše. Đoković nije paničario. U drugom setu uspostavio je kontrolu nad ritmom, oduzeo servis u ključnim trenucima i postepeno počeo razgrađivati protivnikov otpor. Iako meč nije bio spektakularan po broju atraktivnih poena, bio je školski primjer mentalne snage i taktičke prilagodbe.
-
Pogled ka četvrtfinalu
Nakon velike pobjede, Đokovića čeka novi izazov u četvrtfinalu. Protivnik još nije potvrđen, ali jedno je sigurno – ulazi u taj meč s novom dozom motivacije. Ne samo zbog plasmana među osam najboljih, već i zbog unutrašnjeg osjećaja da je prevazišao još jednu simboličnu prepreku. Pobijediti pred Federerom, na njegovom terenu, u njegovoj publici – to nosi posebnu težinu.
I dok mnogi već najavljuju smjenu generacija, Đoković i dalje piše poglavlja koja ostaju upisana zlatnim slovima u istoriji tenisa.
