U današnjem članku pročitajte kakpEvropska unija nastavlja slati signale podrške Bosni i Hercegovini na njenom evropskom putu. Ali postoji jedan problem to su domaći politički akteri koji i dalje demonstriraju upornu nevoljnost da se pokrenu s mrtve tačke. Umjesto napretka, BiH je taoc dugogodišnjih etnonacionalnih kalkulacija i sve očiglednijih opstrukcija koje dolaze iznutra, a ne izvana. Evropski lideri jasno poručuju da žele stabilnu i funkcionalnu BiH u EU, ali domaći lideri, poput Milorada Dodika i Dragana Čovića, uporno guraju zemlju u suprotnom smjeru.
-
Podrška iz Brisela ne jenjava
Evropski zvaničnici ne kriju svoju spremnost da pruže ruku pomoći. Nedavna izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i holandskog premijera Marka Ruttea još jednom potvrđuje da EU vidi budućnost Bosne i Hercegovine unutar svojih granica. Istaknuto je da je Uniji potrebna stabilna, funkcionalna i reformisana BiH, a politička podrška dolazi u obliku diplomatskih posjeta, ekonomskih inicijativa i najave finansijske pomoći.
Međutim, sve češće se naglašava i odgovornost same EU. Brojni zvaničnici iz Brisela priznaju da je i Unija zakazala u ispunjavanju vlastitih obećanja prema državama Zapadnog Balkana. Nedostatak jasne i dosljedne politike proširenja otvara prostor za manipulacije, sumnje i opravdanja domaćih političara da nema smisla mijenjati sistem ako ni Unija nije iskrena u svojim namjerama.
-
Unutrašnje blokade kao sistem upravljanja
Dok međunarodna zajednica traži konkretne poteze i zakonske reforme, domaći lideri sve češće koriste institucionalne mehanizme kako bi zaustavili ili sabotirali donošenje odluka. Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, već godinama primjenjuje strategiju aktivnog otpora državnim institucijama. Trenutno se suočava s optužnicama zbog napada na ustavni poredak države, a paralelno donosi odluke koje otežavaju funkcionisanje zajedničkih tijela.
Sličnu dinamiku slijedi i Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, koji koristi političku moć kako bi osigurao povlašten položaj za Hrvate u BiH, ali bez stvarnog interesa za funkcionalnost države kao cjeline. Umjesto institucionalnog kompromisa i napora ka modernizaciji, svjedočimo višegodišnjoj taktici opstrukcije i uslovljavanja. Političke elite koriste svoje pozicije ne za unapređenje sistema, nego za njegovo zadržavanje u statusu paralize, u kojem se svaki napredak doživljava kao prijetnja uspostavljenim interesima.
-
Analitičari upozoravaju: BiH nije spremna za članstvo
Uprkos verbalnoj podršci EU, stanje na terenu pokazuje da BiH još nije dorasla članstvu. Adnan Huskić iz Mediacentra Sarajevo smatra da bez ozbiljnih promjena u političkom i društvenom tkivu države, evropske integracije ostaju samo iluzija. „Dokle god su etničke i identitetske podjele temelj političkog odlučivanja, BiH ne može biti kredibilan partner EU“, naglašava Huskić. Dodaje da reforme moraju biti stvarne, a ne simulirane zarad privremenog otvaranja fondova ili poglavlja.
Dodatni problem predstavlja i slaba funkcionalnost institucija, nedostatak političke kulture kompromisa i duboko ukorijenjena korupcija. Evropska unija od BiH ne traži savršenstvo, ali traži minimum funkcionalnosti, što ova zemlja trenutno ne ispunjava. Umjesto toga, svaka inicijativa se guši u beskrajnim političkim nadmudrivanjima i proceduralnim zavrzlamama.
-
Nejasni signali iz Brisela – izgovor za stagnaciju
Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH, ranije je izjavila kako ni sama EU ne zna šta želi kad je u pitanju proširenje, naročito nakon što su pojedine članice počele sve češće govoriti o „alternativnim modelima integracije“. U toj atmosferi neizvjesnosti, domaći političari koriste konfuziju kao alibi za vlastito nečinjenje.
Dodik i Čović, koristeći pravne instrumente poput bonskih ovlasti i ustavnih amandmana, uspijevaju održati stanje zastoja. Odbijaju podržati ključne reformske zakone, prolongiraju usvajanje budžeta i onemogućavaju donošenje strateških odluka potrebnih za evropski put. Iako pod pritiskom međunarodne zajednice, njihovi politički potezi ne pokazuju spremnost za kompromis već upornost u očuvanju statusa quo.
-
Između obećanja i realnosti
Situacija u BiH ostaje paradoksalna: s jedne strane, međunarodna zajednica uporno šalje signale o evropskoj perspektivi; s druge, domaći lideri ti signali koriste kao političku masku iza koje skrivaju potpunu nesposobnost (ili nezainteresiranost) da provedu stvarne promjene. Evropski put BiH nije blokiran samo vanjskim faktorima, nego prije svega unutrašnjom politikom koja već deceniju odbija da sazrije.
