Tijelo nam šalje signale kad nešto nije uredu. Trebamo poslušati svoje tijelo i obratiti pažnju na šta nas upozorava. Jedno od područja koje često šalje takve poruke su crijeva. Ova duga, uvijena struktura u našem trbuhu nije zadužena samo za probavu hrane – ona igra ključnu ulogu u regulaciji mnogih procesa, uključujući imunološku funkciju, raspoloženje i ukupnu ravnotežu u tijelu. Kada se ta ravnoteža poremeti, javljaju se problemi koji mogu uvelike utjecati na svakodnevni život.
-
Simptomi koje ne treba ignorirati
Sve češće se ljudi, osobito mlađe odrasle osobe, žale na simptome poput nadutosti, nelagode u trbuhu, čestog tutnjanja u crijevima (poznatog kao borborigmija), zatvora ili proljeva. Iako se ponekad ovi simptomi pripisuju stresu ili prehrambenim navikama, vrlo često ukazuju na sindrom iritabilnog crijeva (IBS) – stanje koje pogađa otprilike jednu od pet osoba. Žene su osobito pogođene, i to u razdobljima intenzivnih hormonalnih promjena poput puberteta, trudnoće ili menopauze.
IBS se razlikuje od uobičajenih probavnih smetnji jer je riječ o funkcionalnom poremećaju, što znači da nema vidljivih organskih oštećenja u probavnom sustavu, ali simptomi su itekako stvarni i iscrpljujući. Ljudi s IBS-om mogu imati bolove u trbuhu, promjene u učestalosti stolice (zatvor, proljev ili oboje), nadutost, a često i osjećaj nepotpunog pražnjenja.
-
Kada se dijagnosticira IBS i kako ga prepoznati
Prema kliničkim smjernicama, dijagnoza IBS-a postavlja se kad simptomi traju najmanje tri mjeseca i javljaju se barem jednom tjedno. Važno je napomenuti da prisutnost samo proljeva ili zatvora bez bolova u trbuhu ne znači nužno da je riječ o IBS-u. U takvim slučajevima češće se govori o funkcionalnom zatvoru ili funkcionalnom proljevu.
Karakteristika IBS-a je da simptomi nemaju organski uzrok. To znači da pri pretragama (poput kolonoskopije ili laboratorijskih nalaza) liječnici ne pronalaze upale, tumore ili druge fizičke promjene, iako su simptomi prisutni i često vrlo izraženi. Upravo ta “nevidljivost” problema čini ovaj sindrom još frustrirajućim za pacijente koji traže konkretne odgovore.
-
Povezanost crijeva i mozga: Stres kao okidač
Jedna od glavnih karakteristika IBS-a je preosjetljivost crijeva na unutarnje i vanjske podražaje. To znači da nešto što bi za druge bilo bezopasno – primjerice običan obrok – kod osoba s IBS-om može izazvati jak grč, nadutost ili čak bol. Stručnjaci vjeruju da je ova pojačana reaktivnost rezultat narušene komunikacije između mozga i crijeva.
Zato stres igra ključnu ulogu. Ljudi pod kroničnim pritiskom ili anksiozni pojedinci često prijavljuju pogoršanje simptoma. Zanimljivo je da učestalost posjeta liječnicima zbog IBS-a gotovo jednaka onoj kod ljudi s dijabetesom, hipertenzijom ili astmom, iako IBS nije bolest opasna po život.
-
Kako se pristupa liječenju
Liječenje IBS-a ovisi o dominantnom simptomu. Ako je problem zatvor, pristup je drugačiji nego kod proljeva ili nadutosti. Prvi korak je često promjena prehrambenih navika – mnogi pacijenti osjećaju poboljšanje kad iz prehrane izbace određene vrste ugljikohidrata koje crijeva teško apsorbiraju. Ova prehrana poznata je kao FODMAP dijeta, a uključuje izbjegavanje fermentabilnih sastojaka koji uzrokuju plinove i nelagodu.
Osim prehrane, važan aspekt liječenja je upravljanje stresom. Psihološka podrška, kognitivno-bihevioralna terapija i tehnike relaksacije mogu pomoći u kontroli simptoma. Nerijetko je potreban timski pristup koji uključuje gastroenterologa, dijetetičara i psihologa.
-
Uloga probiotika u ublažavanju simptoma
Među preporučenim dodacima prehrani ističu se probiotici. Posebno se izdvajaju sojevi poput Lactobacillus plantarum 299v (Lp299v), koji su pokazali učinkovitost u smanjenju stvaranja plinova, nadutosti i boli. Prema preporukama Svjetske gastroenterološke organizacije, terapija ovim probioticima trebala bi trajati najmanje tri mjeseca kako bi se osjetila puna korist.
IBS je kronično stanje koje nije opasno po život, ali značajno utječe na kvalitetu svakodnevnog funkcioniranja. Prilagodbom životnog stila, prehranom i uz pravilnu medicinsku podršku, simptomi se mogu držati pod kontrolom i omogućiti pacijentima da se vrate svakodnevnim obavezama sa što manje poteškoća.
