Ne psotoji čovjek koji ne želi da bude sretan a malo nas zna na koji način to postići. Svi imamo različite definicije sreće a osnovna stvar je da ih spoznamo i da sami na sebi promijenimo neke stvari.
Poznati psihijatar Albert Ellis, s više od šezdeset godina iskustva u pružanju pomoći pojedincima, raspravljao je o tome kako si često uskraćujemo priliku za sreću zbog duboko ukorijenjenih zabluda. Nazvao ih je “sedam ubojica sreće”, budući da svaka od ovih psiholoških zamki pridonosi osjećaju nezadovoljstva, nesigurnosti, emocionalne nevolje i osjećaju unutarnje praznine. Ta su uvjerenja postala toliko raširena da ih brojni pojedinci prihvaćaju kao datost, nesvjesni utjecaja koji imaju na njihov svakodnevni život i emocionalna stanja.
- Početna zabluda uključuje ideju da je bitno da nas drugi vole. Brojni pojedinci nastoje zadovoljiti svoju okolinu i prilagoditi se očekivanjima drugih, često nauštrb vlastite autentičnosti. Ovakvo ponašanje rezultira narušavanjem osobnih granica i smanjenim osjećajem vlastite vrijednosti. Vanjska ljubav ne može poslužiti kao pouzdana osnova za sreću ako pojedincu nedostaje ljubavi prema sebi. Umjesto ovisnosti o potvrdi drugih, korisnije je prihvatiti razumijevanje da je univerzalna dopadljivost nedostižna; međutim, može se postići unutarnji mir sa svojim istinskim ja.
Drugi nesporazum odnosi se na ideju da poštovanje ovisi isključivo o uspjehu. U kulturi koja pridaje golemu važnost materijalnim postignućima, pojedinci često teže savršenstvu u svojoj potrazi za priznanjem. Ipak, u ovoj neumoljivoj potrazi, često se odvajaju od sebe. Srž poštovanja ne nalazi se u vanjskim pokazateljima uspjeha, već u intrinzičnom osjećaju dostojanstva i vlastite vrijednosti. Pojedinac koji prepoznaje svoju vrijednost ne procjenjuje svoju vrijednost na temelju svoje karijere ili materijalnih dobara, već kroz iskren odnos prema sebi.
Treći nesporazum odnosi se na uvjerenje da je pogubno kada život odudara od naših očekivanja. U vremenima razočaranja, brojni pojedinci podlegnu pesimizmu i osjećaju nedostatnosti. Ipak, život se rijetko pridržava pomno razrađenih planova. Nepredviđeni događaji, izazovi i neuspjesi su neizbježni. Umjesto da te događaje doživljavamo kao konačnosti, bolje je smatrati ih prilikama za osobni razvoj. Istinska unutarnja otpornost nalazi se u sposobnosti da ustrajemo u kretanju naprijed, unatoč stvarnosti da okolnosti nisu u skladu s našom namjeravanom pričom.
Četvrto pogrešno shvaćanje odnosi se na mišljenje da pojedinci nemaju kontrolu nad svojim okolnostima, što ih dovodi do stanja pasivnosti i osjećaja bespomoćnosti. Iako je točno da ne možemo diktirati svaki događaj koji se događa u našoj okolini, posjedujemo sposobnost upravljanja svojim stavom prema tim situacijama. Ta sposobnost odabira odgovora na izazove koje život postavlja temelj je naše unutarnje slobode.
Peta zabluda odnosi se na shvaćanje da je oslanjanje na drugu osobu nužno. Često se pojedinci upuštaju u odnose vođeni strahom, a ne iskrenom privrženošću. Kada se oslanjamo na druge zbog osjećaja sigurnosti, izlažemo se ranjivosti i često ugrožavamo vlastite potrebe. Prava podrška potiče iz nas samih. Tek nakon postizanja unutarnje stabilnosti postajemo spremni za zdrav odnos s drugima.
Šesto pogrešno uvjerenje je shvaćanje da je ispravna odluka imperativ, jer svaka alternativa može rezultirati katastrofom. Ovo dihotomno razmišljanje potiče tjeskobu i osjećaj imobiliziranosti. Pojedinci koji se pristaju na ideju jedinog ispravnog puta često se nađu neodlučni i propuste napraviti bilo kakav izbor. Međutim, život je prepun složenosti i neuobičajeno je da postoji samo jedno održivo rješenje. Svaka odluka predstavlja priliku za učenje i nijedna pogreška ne znači kraj svijeta ako smo opremljeni izvući lekcije iz nje.
Posljednje, sedmo uvjerenje tvrdi da nismo u stanju kontrolirati svoje emocije. Značajan broj pojedinaca smatra da se emocije javljaju neovisno o njihovom utjecaju. Međutim, svaka je emocija ukorijenjena u našoj percepciji sebe i svijeta koji nas okružuje. Učeći identificirati i kritički ispitati svoje misli, stječemo sposobnost oblikovanja naših emocionalnih odgovora. Emocije ne treba smatrati protivnicima; nego su naši saveznici. Nastojeći ih shvatiti, možemo voditi promišljeniji i skladniji život.
Albert Ellis je naglasio da je sreća vještina koja se razvija osobnim naporom. Umjesto da budemo ograničeni vlastitim restriktivnim uvjerenjima, imamo mogućnost zamijeniti ih osnažujućim mislima. Prava snaga svakog pojedinca nalazi se u sposobnosti da ovlada vlastitim mislima, emocijama i odlukama.
