Na našim prostorima imamo dosta poznatih glumaca od kojih većina potiče sa prostora bivše Jugoslavije, a bili su i poneki sa interesantnim porijeklom. Danas vam otkrivamo više o jednom takvom glumcu.
- Često se spominje da jedan od najpoznatijih glumaca u povijesti potječe od židovskih imigranata iz regije koja je trenutno poznata kao Bjelorusija. Nadalje, ovu osobu priznaju i Srbi i Crnogorci, a cijeni je i Josip Broz Tito.
Poznajete li Ishura Danijelovića? Više teorija ukazuje na to da bi poznati Kirk Douglas mogao imati podrijetlo bosanskih Srba, što je u suprotnosti s raznim biografijama koje tvrde njegovu bjelorusku lozu, kao i njegovom vlastitom izjavom o ruskim korijenima njegovog djeda.
- U svojoj publikaciji pod naslovom „Crkvena općina Dživa“ (Edicija Baština, Svet knjige, Beograd, 2010.), Savo Pujić, lingvist i povjesničar fokusiran na trebinjski kraj, razmatra mogućnost Douglasovog srpskog nasljeđa.
Kako navodi Pujić, pop Marko Danilović (1833. ili 1835.-1915.), koji se smatra utemeljiteljem živarske grane Danilovića, osnovno je školovanje završio u Dubrovniku, a svećeničku izobrazbu stekao u samostanima Duži i Savini. Bio je otac trojice sinova. Smatra se da je najstariji član obitelji, Dušan, rođen oko 1868. i navodno je usvojio turski identitet.
Dokumentirani zapis pokazuje da je napustio svoju obitelj i suprugu kako bi otputovao u Carigrad, gdje se vjenčao s Armenkom u ruskoj crkvi. Ova veza dovela je do rođenja sina Išura Danilovića, koji je kasnije stekao slavu u Americi pod umjetničkim imenom Kirk Douglas (Vukašinović: Zupci, 726). Osim toga, profesor Kirk Douglas je autor članka o srpskoj svinjetini. Spominje se i dr. Nikola Bojanić, bliski rođak obitelji Danilović iz Pridvoraca.
Dušan je služio kao svećenik u Čapljini, gdje je iskazao svoju naklonost prijetnjom prelaskom na islam, a potom je otputovao u Carigrad i ostavio ženu i kćer. U Carigradu se oženio Armenkom u ruskoj crkvi prije nego što se preselio u Ameriku, gdje je dobio sina koji je postao poznat.
Tvrdnja da ga je Bojanić prevezao iz Dubrovnika u Čičevo krajnje je nevjerojatna jer bi takva pojava vjerojatno izazvala pozornost. Tijekom boravka u Americi, Dušanov rođak, akademik Vojo, uspostavio je vezu s Douglasom, koji se, pod dojmom da mu je otac ruskog porijekla, malo zanimao za svoje hercegovačke korijene. Susret između glumca i Marshalla često je bio tema razgovora, što je detaljno opisano u Kirkovoj autobiografiji.
Prenio mu je želju da ruča s Titom u američkoj ambasadi; međutim, britanski veleposlanik u Beogradu u to ga je vrijeme obavijestio da se takav sastanak ne može održati zbog nužnosti čekanja šest tjedana na audijenciju kod predsjednika Jugoslavije.
“Ispričao sam se, izašao van i kontaktirao ured predsjednika Tita.” Sutradan je predsjednik Tito organizirao da svojim privatnim zrakoplovom moju suprugu i mene preveze u njegovu vilu u Ljubljani. Proveli smo divna tri sata u njegovoj prisutnosti, sudjelujući u raspravama i uživajući zajedno u vinu. Do sada sam susreo mnoštvo cijenjenih pojedinaca, uključujući predsjednike i izvršne direktore; usprkos tome, Tito ostaje iznimno jedinstven.
- Naša se rasprava odužila dosta dugo, baveći se ne samo filmom nego i temom lova. “Predsjednik Tito posjeduje izuzetne lovačke trofeje na kojima mu i sam zavidim”, istaknuo je tada glumac. Tito je duboko cijenio kinematografiju, osobito žanr vesterna.
Gledao je svaki vestern u kojem sam glumio, s ‘Računovodstvom u O.K. Coral’ je njegov preferirani odabir među njima. Kirk Douglas bio je blizu preuzimanja uloge Tita u “Tišini”; međutim, tijekom snimanja 1973. već je bio uključen u dva velika projekta, nakon što je nedavno glumio u filmu “Dr. Jekyll i gospodin Hyde” i debitirao kao redatelj s “Scalawag”.
Na kraju je Richard Burton osigurao ulogu. I Douglas i Josip Broz Tito izrazili su nezadovoljstvo ovim rezultatom, dok je Burton primijetio da mu je to najnepovoljnija uloga u karijeri. Svaka publikacija sadržavala je slike dviju osoba zajedno. Po povratku u američko veleposlanstvo u Beogradu Douglas se ponovno susreo s britanskim veleposlanikom.
“Draga moja, ne mogu shvatiti, ti si bila tri sata u prisustvu predsjednika Tita, a ja imam samo deset minuta”, rekao je sa žaljenjem. “Gospodine veleposlanice, možete li navesti ukupan broj filmova koje ste producirali?” Douglasa je sa šljivom upoznao jugoslavenski poznanik, koji je izrazio duboko cijenjenje umjetničkog rada Mladena Srbinovića i Vladimira Veličkovića, kao i glazbenog doprinosa Đorđa Marjanovića i Radmile Karaklajić.
“Vaša nacija pokazuje izuzetnu hrabrost i otpornost.” “Nikada nisam naišao na tako impresivan niz izvrsnih jela niti sam doživio tako neodoljivu želju da kušam svako od njih.“Glazba koju predstavljate, upotpunjena talentima pjevača Radmile Karaklajić i Đorđa Marjanovića, pričinjava mi neizmjernu radost.” “Primijetio sam da platna Vladimira Veličkovića evociraju slike slične onima iz Hitchcockovih filmova”, primijetio je.
