Povrća koje se ne đubri. U nastavku teksta doznajte o kojem povrću je riječ. Mnogi početnici u baštovanstvu misle da je tajna dobrog prinosa u stalnom dodavanju đubriva. Međutim, praksa pokazuje da to nije uvijek tačno. Postoji čitava grupa povrća koje bolje uspijeva u umjereno plodnom, pa čak i siromašnijem zemljištu. Pretjerana prihrana može izazvati suprotan efekat – bujno lišće, slab plod, lošiji ukus ili kraći rok trajanja. Ako želite jednostavniji uzgoj, manje troškove i manje brige, ove biljke su dobar izbor za vašu baštu.
-
Korijen iznad svega: povrće koje ne voli previše azota
Kod povrća koje formira jestivi dio ispod zemlje, ravnoteža hranjivih materija je posebno važna. Mrkva, cvekla, repa, rotkvice i paškanat ne traže bogato zemljište. Zapravo, višak azota može im štetiti.
Kada u zemlji ima previše azota, biljka energiju usmjerava na rast nadzemnog dijela. Dobijete bujne, zelene listove, ali korijen ostaje sitan ili slabo razvijen. Kod cvekle ćete možda imati obilje lisne mase, ali ono što vas zanima – zadebljali korijen – neće biti zadovoljavajuće veličine.
Za ove kulture važnije je da je zemlja rastresita i dobro drenirana. Tlo treba biti dovoljno rahlo da se korijen može slobodno razvijati bez prepreka. Ako je zemljište previše zbijeno ili prebogato, korijen može biti deformisan ili razgranat. Umjerena količina organske materije je sasvim dovoljna.
-
Mahunarke koje same hrane tlo
Grah i grašak imaju posebnu sposobnost koja ih čini gotovo samodovoljnim kada je riječ o azotu. U njihovim korijenima žive bakterije koje vežu azot iz vazduha i pretvaraju ga u oblik koji biljka može koristiti. Zahvaljujući toj prirodnoj saradnji, ove biljke često ne trebaju dodatnu prihranu.
Previše đubriva može čak smanjiti njihovu sposobnost da formiraju kvržice na korijenu. Ako biljka dobija azot iz zemlje u velikim količinama, nema potrebu da ulazi u tu simbiozu. Rezultat može biti slabiji razvoj i manje mahuna.
Dovoljno je da zemljište bude prosječne plodnosti i da nije iscrpljeno. Nakon berbe, ostaci biljke mogu se zaorati ili kompostirati, čime dodatno obogaćuju tlo za naredne kulture.
-
Lukovi koji traže umjerenost
Crni luk, bijeli luk i srodne vrste osjetljive su na prekomjernu prihranu, posebno kada je riječ o azotu. Ako ga ima previše, biljka će razviti dugačke, snažne listove, ali lukovica će ostati sitna i mekana.
Kod luka je cilj da se energija usmjeri na formiranje čvrste i zdrave lukovice. Previše hranjivih materija produžava vegetativni rast i odgađa sazrijevanje. Takve lukovice često imaju kraći rok trajanja i podložnije su truljenju tokom skladištenja.
Ako je tlo već solidnog kvaliteta, dodatna prihrana najčešće nije potrebna. Važnije je obezbijediti dobru drenažu i redovno uklanjati korov kako bi biljke imale dovoljno prostora i svjetlosti.
-
Lisnato povrće i oprez sa brzim rastom
Salata i špinat uzgajaju se zbog lišća, pa mnogi pretpostavljaju da im treba obilje hranjivih materija. Ipak, previše đubriva može dovesti do prebrzog rasta. Listovi tada postaju mekani, vodnjikavi i manje ukusni.
Osim toga, nagli rast može uzrokovati pojavu gorčine, naročito kod špinata tokom toplijih dana. Biljke koje rastu umjerenim tempom obično imaju bolju teksturu i izraženiji ukus.
Za ove kulture je važnije redovno zalijevanje nego jaka prihrana. Zemljište treba biti umjereno plodno, ali ne prebogato. Lagani dodatak komposta prije sadnje često je sasvim dovoljan.
-
Pikantno bilje voli skromne uslove
Rukola i slično lisnato začinsko bilje poznato je po svom izraženom, blago ljutom ukusu. Taj ukus dolazi od prirodnih jedinjenja koja se bolje razvijaju u umjerenim uslovima. Kada je tlo previše bogato, biljka raste brže, ali ukus postaje blaži.
Isti princip važi i za mnoge druge vrste koje uzgajamo zbog njihove arome. Previše đubriva podstiče bujan rast, ali razrjeđuje koncentraciju supstanci koje daju prepoznatljiv miris i okus.
Umjereno plodno zemljište omogućava sporiji, ali kvalitetniji rast. Listovi su čvršći, a aroma intenzivnija.
-
Krompir i važnost ravnoteže
Kod krompira nije presudan azot, već odnos fosfora i kalijuma. Ako u zemlji ima previše azota, biljka će razviti obilnu lisnu masu, ali će gomolji biti slabije kvalitete.
Jedan od problema koji se može javiti jeste formiranje tanje kore. Tanja kora znači veću osjetljivost na oštećenja. Svaka ogrebotina tokom vađenja ili skladištenja može postati ulaz za bakterije i gljivice. Takav krompir brže propada.
Ako planirate da ga čuvate tokom zime, čvrsta i dobro formirana kora je ključna. Umjerena prihrana i dobro strukturirano zemljište obično su sasvim dovoljni za dobar prinos.
-
Začinsko bilje i snaga eteričnih ulja
Bosiljak, majčina dušica, origano i druge začinske biljke razvijaju aromu zahvaljujući eteričnim uljima. Intenzitet ukusa direktno je povezan s koncentracijom tih ulja u listovima.
Kada biljka raste u previše bogatom zemljištu, ona ulaže energiju u brzi rast i stvaranje velikih listova. Iako takva biljka izgleda impresivno, njen ukus može biti slabiji. Manje hranjivih materija često znači sporiji rast, ali snažniju aromu.
Mnoge začinske biljke mogu godinama rasti na istom mjestu bez posebne prihrane. Dovoljno je povremeno dodati tanak sloj komposta i osigurati dobru drenažu. U takvim uslovima razvijaju stabilan rast i pun, prirodan miris koji je teško postići u prebogatom tlu.
