Zašto pametni i pošteni ljudi žive u siromaštvu - Mudra poslovica koja mnogo objašnjava

Devedesete su bila teška vremena, ljudi su živjeli na granici siromaštva. Ipak, neki ljudi su i u tim vremenima živjeli sa basnoslovnim prihodima.

Moja majka je radila u firmi sa 100 ljudi. Njih troje je ostvarivalo visoke prihode, ostali su jedva sklapali kraj sa krajem. Zašto? Početkom 2000-ih ljudi su svuda u svijetu počeli biti zaslijepljeni karijerama. Trudili su se da postignu što više, žene su se emancipovale, učile su da traže povišicu na poslu. 

Sve je dobilo vrijednost i bilo je važno da umijete da se prodate. Neki ljudi su navikli na diplome i plate nisu razumjeli taj sistem. Uvijek su doživljavali da je novac negdje daleko. Skromnost i nepretencioznost su osobine obrazovanih, kulturnih i inteligentnih ljudi. 

Oni vjeruju da će novac sam da nađe put do njih, kroz sreću, priznanja, njhove uspjehe, a nikako kroz pregovore i cjenkanje. Ovo je način na koji su stvoreni siromašni i gladni ljekari, profesori, učitelji, inženjeri i drugi učeni ljudi. Ako ste pametna osoba gdje vam je novac? 

To je pitanje koje postavlja jedna engleska poslovica. Nedavno sam u gradskom prevozu slušao razgovor dva muškarca. Pričali su o djevojkama, jedan je govorio da je pronašao jednu koja mu se dopala i želio je da je očara. Drugi mu je rekao da je za to potreban samo novac. 

On nije imao novac, a bilo je očigledno da je bio školovan i pametan mladić. Tad mi je pala na pamet jedna jevrejska poslovica: "Ako ne možete svoje znanje da pretvorite u novac, onda je vaše znanje bezvrijedno. Nije svako znanje vrijedno. 

Nisu svi ljudi koji misle da su pametni zaista pametni". Jasno je da ne jure svi za novcem. Nisu svi željni ni velike vlasti, važnih fotelja, bogatih brendova i skupih putovanja. Veličina čovjeka je u jednostavnosti. Ako jurimo samo materijalno to vodi ka propasti. Novac je koristan, ali je istovremeno veliki stres, a neki ljudi očigledno žele da izbjegnu taj stres.