Ne živite u zabludi - Konačno sam shvatila značenje izraza "Niko nikome ništa ne dugujem"

Nikome ne dugujete ništa. I niko vama nije dužan ništa. Ljudi vrlo često ovu misao tumače na negativan način. Trude se da iz nje izvuku samo loše stvari, cinizam, sebičnost i ravnodušnost, a to nikako nije suština ove misli.


Baš naprotiv, ova misao u sebi sadrži jednu cijelu i vrlo važnu životnu istinu. Možda nećete da je razumijete odmah, ali pokušaću da vam bolje objasnim. Poslužiću se jednim primjerom. Kada se rađamo dolazimo na svijet sami, bez ičega. 

Kada napuštamo svijet, napuštamo ga sami i ništa ne nosimo sa sobom. Mi, kao bića na ovoj planeti, smo privremeni i svi naši odnosi sa ljudima, sve naše što imamo je samo privremeno. Bez obzira kakav odnos imali sa nekim, koliko bliski bili, mi smo zapravo stranci jer smo samo u mimoilaženju. 



Ponekad se, čak i među tim silnim strancima koji se sreću na ovoj zemlji, desi neko čudo. Jedan stranac stretne drugog stranca i svako od njih u sebi nosi nešto. Ovo što je jedinstveno jesu naše želje da podijelimo nešto naše sa drugima. 

Većina ljudi zapravo želi da podijeli svoju toplinu, brigu, osmijeh, poklon, dobro djelo, pomoć, podršku, ljubaznost ili nešto drugo, sa drugim ljudima koje sretne. Sve ove radnje nemaju nikakve posebne motive, naprosto duboko u nama se krije potreba da poklonimo nešto lijepo drugima. 



Mi nismo primorani da učinimo tako nešto, niko nas ne tjera, niko to ne zahtjeva od nas, jednostavno duboko u nama je potreba, naše srce i duša žude za tim i mi moramo da se izrazimo. Kada izaberemo stranca kojem ćemo pokloniti sve ove lijepe gestove, tada se između nas i druge osobe gradi jedna jaka veza koju nazivamo ljubav.

Ljubav nije vječna. Ona je divno osjećanje, ali nažalost, često vrlo prolazno i trenutno. A kada ode ljubav odlazi i potreba da iskažemo lijepe emocije prema nekome. Odlazak ljubavi ljude često uznemirava, oni ne žele i ne mogu da se pomire sa tim. 

Žele da zadrže osobu pored sebe pod svaku cijenu jer tako treba i tako mora. Tada ljubav, koja je najčistiji poriv duše, postaje prljava dužnost, jer partner kaže da moramo da brinemo o njemu, moramo da pomažemo, moramo da kuhamo, sve moramo. 

I sve se to pravda činjenicom da se volimo i da smo se obećali jedno drugom. Ali zapravo, vi ništa ne morate. Ako vaša duša prestane da voli, sve što činite u tim trenucima ide protiv vas. To je siguran put do patnje. Kada odnosi između ljudi postanu dužnost onda oni postaju nepodnošljivi. 

Zato zapamtite da ništa ne morate. Nikome ne dugujete ništa i niko vama ne duguje ništa. Ovo je zakon prirode koji morate da zapamtite.

Pokreće Blogger.