Najviše ljubav je potrebno onima koje je najteže voljeti: Zašto najjači ljudi svoje borbe vode u tišini?

Najhrabriji ljudi biju svoje bitke u najvećoj tišini. Najjači ljudi su oni koji imaju najjače osjećaje, koji najviše plaču i suočavaju se sa najviše bola, ali sve u samoći ne želeći da bilo ko sazna za njihovu bol.

Najjači ljudi ne idu okolo govoreći svima o svojim unutrašnjim borbama i bolu koji ih lomi. Oni svoje srce čuvaju duboko skriveno od svijeta. Zato ljudima koji ih ne poznaju mogu da izgledaju kao sretni ljudi kojima je sve u životu sjajno i koji nemaju problema. 

A istina je zapravo drugačija: u dubini duše oni vode najveće i najteže bitke, ali njihov osmijeh je tu. Oni se bore sami. Kada zatvore vrata svoje kuće oni se lome, plaču, raspadaju se od bola. Ali kada izađu van svoja četiri zida oni su sasvim druga bića.

Tada oni kriju svoj bol, svoje strahove, patnju i sve borbe koje se vode u njima. Oni ne žele da bilo ko zna za to. Jedini svjedoci njihovog bola su suze na jastucima u njihovim sobama. Jedino oni znaju kroz šta prolaze. 

Iako noć provedu u suzama i nemiru, kada ustanu umiju se i na lice navlače hrabar osmjeh sa kojim odlaze u svijet i tako nastavljaju svoj dan praveći se da ih bol ne izjeda. I tako niko čak i ne primjeti koliko se u njima sve lomi. Tihi ljudi su najjači ratnici. 

Njihove teške unutrašnje bitke su ih duboko oštetile. Njihova duša je umorna. Njihove rane su svuda po njima, ali sakrivene od očiju javnosti. Zašto je to tako? Zato što su naučili da je svijet okrutan i da svaka pokazana emocija znači da su slabi. 

Naučili su da budu okrutni u ovom okrutnom svijetu koji ih okružuje. To je jedini način da prežive, jer ovdje samo najjači pobjeđuju. Tihi ljudi znaju da su u stanju da prođu pakao, a da niko ne primjeti promjenu na njima. I taj pakao im samo pomogne da se vrate jači i mudriji i da nastave dalje. 

Za ovakve ljude ne postoji nikakva prepreka u životu. Razmislite samo o svim ljudima koje viđate stalno nasmijane: koliko tih nasmijanih lica krije bol? Ne zaboravite da svako pati na svoj način. Kada ljudi biraju tišinu, to nije znak da im je život sjajan – nekima je to način da pate. 

Ponekad bol lomi jake ljude na hiljadu sitnih komada. Ne zaboravite da ne morate patiti sami. Obratite se za pomoć. Ne dozvolite da vas neizgovorene riječi i bol koja se krije u njima pojedu. Patnja je dio života, dopustite joj da je osjetite, ne zakopavajte je na dno sebe.