Iz ugla jedne žene: Detalj koji ženu čini iznimno lijepom a ne može se vidjeti na slikama

Prije nekoliko dana posmatrala sam pet starijih žena, koje su bile približno istih godina, kako sjede na klupi. Jedna od njih je uzela svu moju pažnju. 

Bila je jedinstvena i potpuno drugačija od svih ostalih. Mislim da bi samo slijep čovjek prošao pored nje bez da je primjeti. Stajala sam i gledala, ali nisam mogla da shvatim šta je to kod te žene što me tjera da tako gledam. Kasnije sam razmišljala da li je bila mlađa od ostalih, a odgovor je negativan. 

Izgledala je kao prelijepa zrela žena, nije izgledala mlađe od žena koje su sjedile pored nje. Na njenom licu se jasno vidio trag koji su godine ostavile. Bore su krasile njene obraze, njena koža je imala nabore i bilo je jasno da se radi o starosti koja je dolazila. 

Da li je bila njegovana više od svojih prijateljica? Rekla bih da nije jer njeno lice nije imalo nikakve očigledne promjene koje bi prouzrokovale neke estetske korekcije. Njene usne su bile prirodne i njena koža nije bila savršeno zategnuta. Bilo je vrlo očigledno da se u njen izgled nisu miješali kozmetičari.

Kada sam shvatila da je sve prirodno, počela sam da mislim o njenoj odjeći. Da li je njena odjeća bila drugačija? Da li je nosila nešto drugačije od drugih, nešto ljepše ili nešto što je isticalo njenu figuru? Ne, nije. Čak je bila obučena običnije od svojih prijateljica sa klupe. 

Njena haljina je bila obična, ali joj je savršeno pristajala. Na sve načine sam pokušavala da otkrijem šta je to toliko privlačno kod te žene i onda sam se odjednom sjetila da se, kada je neko od tih žena ispričao šalu, ona jedina tako glasno i iskreno nasmijala. 

Njeni pokreti rukom, dok je govorila, bili su tako damski. Njene ruke su bile prelijepe. Mislim da je svjesna toga, jer su njene zglobove krasile tanke, obične i jeftine narukvice. Bilo mi je jasno da je ta žena uživala, zabavljala se sa prijateljicama. Bila je u potpunosti svoja. 

Ona nije glumila ni mlađu, ni ljepšu, a ni opušteniju. Radila je ono što želi i iskreno se radovala. Njena komunikacja je bila u potpunosti iskrena. To je bilo ono zbog čega je bila tako lijepa. U današnjem vremenu svako od nas, na dnevnom nivou, vidi mnoštvo fotografija lijepih žena. 

Neke od nas se upoređuju sa drugima. Sve te fotografije zahtjevaju jaku šminku i mnogo pokušaja slikanja da bi samo jedna fotografija bila savršena. Neke fotografije prođu i kroz detaljnu fotošop obradu. 

Ova žena je bila prirodno lijepa. To je ono što je zaista lijepo – iskrenost, udobnost, opuštenost i radost. Prirodnost i zdravlje i sreća u očima, a to je ono što nikakva fotografija ne može da popravi. I to je jedina istinska tajna ljepote.