Iskrena poruka mom bivšem: Hvala ti što si od mene napravio jaku i nesalomljivu ženu

Poželjela sam da napišem pismo svom partneru, da mu kažem sve ono što nisam uspjela, da mu otvorim srce do kraja. 

Bila sam zbunjena već neko vrijeme. Zaglavila sam se između ideje da si ti čovjek mog života i da si najgora osoba koja mi se dogodila. I to nije zato što sam od tebe osjetila najjaču ljubav ikada, niti zato što si me podržavao kada niko drugi nije vjerovao u mene i što si bio na mojoj strani kada je cijeli svijet bio protiv mene. 

Ti to nikada nisi uradio, ali si ipak najbolja osoba koja mi se desila u životu i to zato što si me uništio i hvala ti na tome. Da, dobro si čuo. Kada te neko uništi, kada dodirneš dno toliko jako da te zaboli svaki dio tijela počinješ da živiš. 

Na početku naše veze osjećala sam se kao princeza, ti si bio sve što mi je ikada trebalo. Pred tobom sam mogla biti prava ja. Mogla sam da ti ogolim dušu i pokažem sve svoje bolove. Ohrabrivao si me. Podržavao si moje ideje i moje ciljeve. Sa tobom sam uživala u svakoj sekundi našeg vremena. 

Moja porodica i ti ste imali dobar odnos. Mislila sam da sam pronašla svoju osobu i da će ova ljubav da traje zauvijek. Sada znam da je dobro zašto nije trajala. I danas, kad je sve prošlo, u mojim mislima odzvanjaju tvoje riječi. 

Sjećam se kada sam obukla helanke prije druženja sa drugaricama, a ti si me upitao da li ću zaista takva da izlazim u javnost. Htio si da tražim tvoje odobrenje da ih nosim, jer je sve izgledalo kao da ja „samo tražim pažnju drugih muškaraca“. 

I danas me boli pogled kojim si me tad gledao, hladno i napadno. I dalje mogu da osjetim kako mi se stomak okretao kada si mi govorio da sam lažov, nitkov i varalica jer imam muške prijatelje sa kojima se viđam. Sjećaš li se kada si me, kada sam poželjela da te častim u restoranu, odbio i rekao da nemaš pojma otkuda bih ja imala novac za tako nešto. 

I danas me muči misao da li sam bila „dovoljno dobra da budem tvoja partnerka“. Sada shvatam kako sam zažmirila na svaku priliku da te ostavim. Danas, kada su prošle dvije godine od svega, mogu reći samo hvala za sve. 

Poslije tebe naučila sam da se borim za sebe, da vjerujem sebi, da se smijem kada želim, ali i da plačem ako se tako osjećam. Sada mogu da kažem hvala za ljubav koju mi nisi dao. Napravio si me osobom kakva sam danas.