Filozofija života: Djece koja su djetinjstvo provela sa strogim roditeljima izrastaju u 2 vrste ljudi

Postoje dve vrste ljudi koji su uvijek krivi: oni koji se osjećaju krivima čak i kada krivice nema i oni koji čekaju kaznu – jer ona uvijek slijedi krivicu. 

Ovakvi ljudi obično izrastaju iz djece koja su djetinjstvo stalno provodila u kaznama. I to najčešće kaznama koje su dobijali od roditelja bez ikakvog objašnjenja. Dijete na kome se iskaljuje bijes i razdraženost, ali pod okriljem obrazovanja, vaspitanja i pravedne kazne izrašće u osobu koja će u sebi uvijek tražiti krivca. 

Tako dijete, tokom odrastanja, sve svoje probleme, bolesti, neuspjehe i sve čime nije zadovoljno smatra kaznom. Sve se dešava tako jer je dijete uradilo nešto pogrešno – to je stav sa kojim ovakve osobe odrastaju. Sve katastrofe koje mu se dešavaju su zbog njega i njegove krivice. 

Ali šta je tačno krivica tog djeteta? Pa to nije ni važno, dijete uglavnom ne dobije objašnjenje ni za šta, ali uvijek postoji nešto za šta može da se okrivi i uvijek mora biti spremno na kaznu, zato nema opuštanja i radovanja, kazna samo čeka na vas.

Trugenjev je ostavio sledeće riječi: „Nemam čime da obilježim svoje djetinjstvo. Ni jedne sretne uspomene. Plašio sam se majke kao vatre. Za svaku sitnicu bio sam kažnjen (...). Prošao je rijedak dan bez motke. 

Kada sam se usudio da pitam zašto sam kažnjen, moja majka je kategorično odgovorila da ja najbolje znam zašto i da razmislim“. Nije potrebno da nagađate za šta ste krivi. Treba da shvatite jednu stvar – loše stvari se ponekad dešavaju tek tako, krivi ste bez ikakve krivice. 

To je život. I drugi ljudi mogu da griješe i učine loše stvari. Međutim, kada ste dijete ne možete baš sve da razumijete. Djeca krive sebe. Svaki put dozvole sebi da budu krivi ili ponekad krive druge – i to one kojima se nezgoda dogodila. 

Postoji i druga vrsta krivaca bez krivice – kada roditelj djetetu savršeno objasni zašto je kriv i zašto će biti kažnjen, ali ta optužba je besmislena i lažna, iako je objašnjena. Dijete, i u tom slučaju, vjeruje da je ono izazvalo katastrofu. Naprosto, tako mu je rekla najvažnija osoba u njegovom životu: mama ili tata.

Dakle, to su dve vrste vječito krivih ljudi: oni koji su kažnjeni bez razloga, dali su oduška svom raspoloženju i tražili uzrok i oni kojima je razlog detaljno objašnjen, međutim oni nemaju veze sa tim razlogom. Dakle, nemojte ovako da se odnosite prema svojoj djeci da ne bi odrasli u osobe koje uvijek sebe krive za sve, čak i kada za to ne postoji objektivan razlog.