"Zbog nedostatka ljubavi u djetinjstvu, priuštila sam sebi ulogu ljubavnice" - Žena iskreno priznala

Dosta se priča i piše o temi preljube. Ali, malo se govori o jednoj stvari. Da li ste se nekada zapitali koji je tačan razlog da jedna žena priušti sebi ulogu ljubavnice? 

Pretežno će većina ljudi reći kako samo žena koja je vjerovatno slobodna, sebična i bez pretjerano dobrih morlanih vrijednosti spremna na takav korak i način života. Zapravo, da li stupanje u donos sa oženjenim muškarcem može da ima opravadanje? 

Shodno tome, donosimo jednu ispovjest i obrazloženje zbog čega se jedna žena prepustila takvom odnosu: " Nekoliko godina sam bila emotivno vezana za muškarca koji je oženjen. Bilo mi je potrebno tih nekoliko godina da shvatim šta me je to privuklo i zašto sam bila u takvom odnosu. 

Bila sam neko ko je čitavo djetinjstvo proveo u negativnom raspoloženju. Slušala sam majku koja se žalila zbog svoje bolesti, ali zaista samo žalila. Djeca u toj dobi bi se trebala osjećati posebnim, u potpunoj zaštiti i ljubavi majke, ali u tom trenutku ja sa bila ta koja to pruža. 

Osjećala sam se posebno i na pomisao da mogu nešto popraviti i promjeniti. Glumila sam superheroja. Tako mi je i ostalo kroz život. Da nosim lažno odjelo superheroja i svakome želim pomoći. Kada si ovako programiran u djetinjstvu, postaje ti kasnije važno da te voli bilo ko. 

Nisam gledala da li je oženjen ili nije, u tom trenutku našao se tu, pružio mi emocije i ja sam ih prihvatila. Iako je taj program bio u djetinjstvu, gdje sam ja morala prerano odrasti, pužati podršku i gledati loše svaki dan, to je ostalo i kada sam odrasla. 

Te stvati su ostale duboko u meni. I zato sam tada tako mogla da funkcionišem, jer mi je bila potrebna samo ljubav i poštovanje. Da meni neko pruži emocije, a ne samo ja nekome. Sada znam, godinama kasnije da sam pogriješila, ali znam i zašto. 

Ne pravdam sebe, ali hoću da kažem da razlog uvijek nije površne prirode. Za mene moj nije opravdanje, ali nije ni odlika sebičnosti, manjka vrijednosti, bahatosti. Već samo potrebe da budem voljena". Postavlja se pitanje, kao i na početku. Da li ovakav čin može da ima opravdanje? 

Ili možemo samo da podjelimo razloge na ne razumljive i donekle razumljive? Kako god, možda je najvažnije da neko spozna svoju grešku i razlog zašto je pogriješio. Kada čovjek zna da prizna grešku, njegov životni put će svakako biti lakši.