Kako se ljudi nesvjesno okružuju nezahvalnim prijateljima i rođacima - 2 mudre priče

Ne kaže se tek tako da nas ponekad najviše znaju pogoditi riječi naših najbližih. Jednostavno, od nekih ljudi očekujemo najveću podršku, a dobijemo podsmjeh. 

Kako i zašto ljudi postaju nezahvalni, govorićemo u nastavku članka. Donekle je čovjek u stanju i da se nosi sa nezahvalnošću, ali kada se neko podsmijava vašim pokušajima da nešto uradite, to posebno zna da zaboli. Donosimo vam poučnu priču koja će vas navesti na razmišljanje, ali i dobar zaključak: 

 Prva priča se odnosi na jedno zanimljivo poznanstvo i upoznavanje malo drugačijeg porodičnog života. "Znao sam jednu baku Azerbajdžanku. Često smo se susretali na igralištu, jer smo živjeli u komšiluku. Ona je na igrališe dovodila unaka, a ja sina. 

Uvijek me je čudio način njihovog funkcionisanja i odnosa kakav imaju mlađi članovi prema starijima. Ponekad mi je takav porodični život izgledao kao sekta. Jednog jutra sreo sam tu baku kako nosi ogromne kese iz trgovine. Porodica je velika, razumljivo je. 

Međutim, niko od njih nije joj pokušao pomoći i preuzeti taj teret. Ponudio sam svoju pomoć međutim ona mi je odgovorila: " Ja sam jaka, mogu sama". Po meni ovakav način i stil nisu bili razumljivi. Da li mi se čini ili mladi ljudi iz te porodice svjesno svoje starije članove pretvaraju u robove? 

Sve u svemu, korist starijih članova je prisutna, ali mlađih baš i ne". Arapska parabola kaže ovako: "Starac Abdulah živio je u pustinji, stalno okružen suncem. Maštao je kako će iskopati jezero i svojim najmilijima priuštiti zadovoljstvo. 

Jednog dana starac je odlučio da krene kopati. Vrijedno je kopao devet godina, ali nagovještaji da će se voda pojaviti nisu postojali. Ljudi su počeli da se smiju njegovoj upornosti i tvrdoglavosti. Međutim, uz razne podsmjehe on je nastavio dalje. 

Kada se u desetoj godini njegov trud pretvorio u prelijepo jezero, svi su ga podržali. Starac koji nije bio naviknut na pohvale i divljenje rekao je: " Nemam ništa s tim, Bog nam je odlučio dati jezero. Iako nije prelijepo i voda nije čista". 

Ljudi su počeli koristiti jezero, i baš na način kakav je starac predstavio. Počeli su prati noge i stvari u njemu. Njegovo stanje samo su dodatno pogoršali. Starac je bio razočaran i tužan. Ali, pouka je samo jedna: " Nikada ne podcjenjujte vaš trud i zalaganje, ne omalovažavajte vaše zasluge i ne pokušavajte sve uraditi za druge". 

Poruka i jedne i druge priče su jasne. Kada nešto radite, radite isključivo za sebe i vjerujte u to. A podjelite vaš uspjeh sa ljudima koji su bili tu za vas, a ne koji su vas podsmijavali na putu ka istom.