Oni koji vrše čin preljube, moraju znati težinu svoga grijeha - Sveštenici mudro objašnjavaju

Danas ćemo govoriti na temu preljube. Ova tema je uvijek aktuelna, prisutna i postoje različita mišljenja da li preko preljube treba da se pređe ili ne. 

Za preljubu se često kaže da predstavlja jedan od "težih grijehova". Ljudi, opet, na različite načine gledaju na to. Neko upravo smatra da je to nešto neoprostivo i veliko, dok drugi ne daju toliko značaja istoj. Kada uzmemo ovu temu u obzir, mišljenje sveštenika je sljedeće: 

Dimitrije Smirnov, protojerej: Da bi se čovjeku oprostilo, potrebno je iskreno da se pokaje za svoj grijeh, zapravo postupak. Morate doći u stanje iskrenog pokajanja, a ne samo mehanički radite neke procese koje mislite da će vam donijeti oproštenje. 

Za iskreno pokajanje ne treba da se ponašate mehanički, ne trebate nikuda ići. Nije potrebno da idete na hodoćašća, i da tako mislite da će sve ostati iza vas. Naravno, ako vama neka radnja pomaže vi to odradite, iskreno porazgovarajte, potražite savjet, jednostavno budite istrajni. 

Pokajanje je promjena mišljenja, to je ključ. Potrebni su napori, ali od misli i spoznaje da smo pogriješili sve kreće. Vaši ljudski zahtjevi za oprosot se moraju čuti. Možda vam se čini teško, ali ovdje nema ništa toliko komplikovano. 

Vladimir Novicki, protojerej: Preljuba je težak grijeh, koji sa sobom najčešće nosi posljedice u životu. Nažalost, često sa sobom nosi uništenje. Uništenje porodice, unutrašnjeg mira čovjeka, uništena radost koju bi imao da nije počinio taj grijeh. 

Kao rezultat toga, čovjek se osjeća usamljeno i izolovano, jer osjećaju nemir prema osobi koju su izdali. Ako je grijeh učinjen, a supružnik je oprostio, kako onda dalje? Nije dovoljno samo priznati, pokajati se i nastaviti dalje. Potrebno je da živite čedno. Morate biti što pažljiviji. 

U onome što mislite, govorite, osjećate i činite. Morate biti svijesni da osjećanja druge osobe sad zavise od vas. Zapamtite da imate odgovornost. A iskren oprost ćete dobiti kada se oduprete od svega nečasnog i nemoralnog. 

Antonije Pakanič, protojerej: Neko će se možda pitati zar nema većeg grijeha od bluda. Svi grijesi su teški, ali oni koji imaju dejstva na dušu i tijelo, oni pogotovo. Nemojte dozvoliti da vas vrijeme u kojem živimo ubjedi da je grijeh preljube prirodan i normalan. Ako se složimo sa ovim stavom, onda pravimo grešku. I onda ste skloni činjenju stvari koje će vam donijeti propast i nemir.