Nenajavljeni gosti nisu poželjni u mom domu - Biti negostoljubiv danas nije hir već potreba

Odmah na početku da vam kažem da ja nisam nedruštvena i negostoljubiva osoba, samo ne volim kada mi ljudi dolaze nenajavljeni. 

Volim pozvati prijatelje u svoj dom, volim provoditi vrijeme sa svojim rođacima, volim provoditi vrijeme sa ljudima sa kojima se osjećam ugodno i opušteno, koji me dobro poznaju i koji mi neće zamjeriti ako ih dočekam samo sa kafom i čašom vode. 

Ne volim nezvane goste iz razloga što su to uglavnom osobe koje dolaze  kako bi vidjeli šta imam u kući i kako živim. Jedne prilike kada sam bila bolesna jedna radna kolegica mi je donijela neke dokumente koje sam trebala završiti i iskoristila je priliku da razgleda sve po mojoj kuhinji. 

Kada sam se vratila na posao saznala sam od žene koja nikada nije bila u mojoj kući kako imam lošu kuhinju i da sam mogla kupiti mnogo bolju. Ne volim kada mi ljudi sa kojma nisam bliska dolaze u kuću, posebno nezvani. 

Više volim da se sa prijateljima i poznanicima sastajem van kuće negdje u nekom restoranu ili kafiću. Da biste pozvali ljude kod sebe morate se unaprijed pripremiti, morate razmišljati o tome čime ćete ih ugostiti i šta ćete spremiti. 

Trebate učiniti da se svi osjećaju ugodno, trebate ih služiti i na kraju počistiti nered koji su ostavili za sobom. Zadnjih nekoliko puta kada sam pozvala goste u svoju kuću za praznike ni jedna od tih žena se nije ni ponudila da mi pomogle da raspremim sto i operem suđe poslije jela. 

Dok su svi uživali u razgovoru i opuštali se uz lagano piće, ja sam se osjećala kao konobarica ili služavka koja ih poslužuje. Da budem potpuno iskrena umorila sam se od toga. Svi su navikli da dođu kod mene na gotovo, da se najedu, opuste i odu kući zadovoljni, a ja sam ostajala iscrpljena od umora.

Zato sam odlučila da ne želim više primati goste u svoj dom. Jednom mi je došla u posjetu rođaka iz drugog grada i ostala kod mene skoro cijelu sedmicu, a da mi to nije rekla unaprijed. Ispočetka mi je bilo drago što sam je ugostila, ali već nakon par dana poželjela sam da što prije ode. 

Počela je da se osjeća kao kod svoje kuće, zavirivala mi je u ormare i počela postavljati neka svoja pravila. Govorila mi je kako sve radim pogrešno, kako sam pogrešno složila veš, suđe i slično. Osjetila sam takvo olakšanje kada je otišla. 

Moj dom je moj lični prostor i mjesto u kome se osjećam ugodno i slobodno i ne želim da mi neko to uskraćuje. Ne želim da se ja zbog nekoga drugog osjećam neugodno u sopstvenom domu. Smatram da postoje neke granice koje se trebaju poštovati i koje se ne trebaju prelaziti. 

Imam par jako dobrih prijatelja i rođaka sa kojima volim provoditi vrijeme i koji su uvijek dobro došli u moj dom, ali ne želim da u moj dom dolaze nezvani gosti koji samo žele provjeriti kako živim i u kakvom je stanju moja kuća.