Filozofija života: Kada opraštamo onima koji su nas povrijedili tada idemo protiv sebe

Mnogi su mišljenja da ako želim pronaći mir u duši i živjeti srećno, da treba da budemo u stanju oprostiti ljudima koji su nas povrijedili. 

Često možemo ćuti da nećemo biti srećni sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili. Vjerujem da ne bismo trebali svakome oprostiti. Smatram da kada oprostimo tuđu surovost i nepravdu, kada opraštamo onima koji su nas povrijedili, mi tada idemo protiv sebe. 

U redu je ako se osoba koja vam je nanijela psihičku i emocionalnu bol pokajala, ako je zatražila vaš oprost, priznala krivicu i želi nadoknaditi štetu. Ali ako se osoba nije pokajala, a vi mu želite oprostiti, vi tada gazite preko sebe. 

Opraštanje je oslobađanje od odgovornosti i krivice za ono šta ste uradili, to je oslobađanje od spoznaje vlastite nepravde samo što vi ne oslobađate sebe već svog počinioca. Niko vam ne brani da oprostite tuđe grijehe, ali nemojte misliti da ćete se tada osjećati bolje. 

Mnogi vjeruju da time što su oprostili pokazuju da su bolja osoba od onoga ko ih je povrijedio, ali opraštanjem osobi koja nije zaslužila oprost samo joj dajete šansu da vas ponovo povrijedi, ovaj put možda još jače. 

Mnogi takođe vjeruju da ne smijemo biti ljuti na ljude koji su nam bliski i da im trebamo opraštati, ali šta ako se ti ljudi uvijek loše ponašaju prema nama. Šta ako ti ljudi nemaju ni malo suosjećanja i ne pokazuju ni malo dobrote prema nama. Smatram da samo osoba koja je spremna da prizna da je pogriješila i koja je spremna da traži oproštaj zaslužuje da ga i dobije. 

Svi ostali, bez obzira koliko su nam bliski, ga ne zaslužuju. Nemojte davati drugu šansu ljudima koji je nisu zaslužili. Nemojte davati ljudima drugu šansu da vas povrijede jer će vas drugi put povrijediti mnogi više i jače.