Zašto je teško rastati iako nismo srećni - Psiholog o međuzavisnosti i njenim posljedicama

Mnogi ljudi se nađu u međuzavisnoj vezi, a da toga ponekad nisu ni svjesni, a mnogi os njih čak i ne znaju šta su međuzavisni odnosi. 

Međuzavisni odnosi su destruktivan oblik odnosa u kome osoba zavisi od svog partnera ili je u potpunosti svoj život posvetila svom partneru. Osobe koje se nalaze u ovakvoj vrsti veze vjeruju da ponašanje drugih ljudi kao i njihovi postupci imaju veliki uticaj na njihov život te pokušavaju kontrolisati svoje i tuđe postupke. 

Veoma je lako prepoznati osobu sa suzavisnim ponašanjem. One su često sposobne satima pričati o svom suprugu, šefu, porodici žaleći se na njihove postupke i ponašanje. U prisustvu ovakve osobe se možete osjećati zbunjeno. Ponekad je teško razumjeti šta ova osoba želi ili kako se osjeća u datoj situaciji. 

Nastanak međuzavisnih odnosa zavisi od brojnih faktora. Jedan od njih je vaspitanje. Ako u porodici nikoga nisu zanimala osjećanja djeteta, njegove želje i potreba te njegovo mišljenje, velike su šanse da će to dijete u odrasloj dobi razviti sklonost ka suzavisti. 

Ako se tišina i manjak pažnje često koriste kao način kažnjavanja djeteta, to može dovesti do toga da dijete pati u neizvjesnosti jer ne razumije šta je skrivilo i kako da vrati naklonost roditelja. Kao rezultat toga dijete je naučeno da je ono odgovorno za stanje u porodici i da samo mora pronaći način kako bi udovoljilo roditeljima. 

Uglavnom u takvim porodicama ne postoji dijalog, ne priča se o osjećanjima i željama pojedinaca, a sva komunikacija je izgrađena na obavezama i izbjegavanju problema. Kada je osoba od ranog djetinjstva učena da treba voditi brigu o svojim voljenima, teško joj je preuzeti dgovornost za svoj život u svoje ruke i uraditi nešto za sebe. 

Ono živi u uvjerenju da će se drugi brinuti o njemu ako to zasluži. Ako dijete odrasta u porodicu sa suzavisnim odnosom ono ne može željeti ništa za sebe jer se to doživljava kao sebičnost i kao nešto loše. Tada dijete izrasta u osobu kojoj je teško izraziti svoje želje ili želi da drugi pogode šta je to što osoba želi, pa i samo gradi suzavisnu vezu sa svojim partnerom jer ne poznaje drugačini način funkcionisanja veze. 

Prije ili kasnije svaka osoba se počinje suočavati sa posljedicama međuovisnog ponašanja. Takve osobe su navikle da sve odgađaju, njihove društvene veze ne uspijevaju, a problemi se gomilaju. Osoba koja posjeduje zdrave granice sigurno neće ući u vezu sa osobom sklonom suzavisti jer ima stabilan sistem vrijednosti. 

Međutim, ako se nađe u takvoj vezi važno je početi se baviti samim sobom, a ne voditi brigu o partneru. Izaći iz suzavisne veze može biti jako teško i često je pomoć stručnjaka neizbježna. Osoba se može osjećati krivom što napušta bespomoćnog partnera na milost i nemilost sudbini, pa iz tog razloga često ostaje u vezi iako nije srećna. 

Ponekad osoba koja pokazuje suzavisno ponašanje može prijetiti svom partneru da će učiniti nešto loše sebi ili članovima porodice ako odluči da ga ostavi. U praksi se pokazalo da je moguće izaći iz destruktivne međuzavisne veze, ali je za to

 potrebno mnogo truda. 

Ako želite izaći iz ovakve veze morate se prije svega posvetiti sebi. Morate jasno znati koje su vaše granice te šta želite od svog života. Svetlana Makhova, porodični psihoterapeut ističe da je jako važno raditi na suzbijanju destruktivnog ponašanja . 

Osoba mora naučiti kako izraziti emocije, brinuti se o sebi i kako smanjiti napetost. Cilj je uspostaviti direktan dijalog, uspostaviti odnos pun povjerenja i pokazati želju da se osoba riješi destruktivnog ponašanja. Jako je važno da osoba unese više sigurnosti u sebe i u odnos sa drugima. 

Ono što se dešava osobama koje su žrtve suzavisnosti nije njihova krivica. Njihov karakter je posljedica odgoja , način na koji djeluju određen je metodama prilagođavanja nepovoljnim uslovima koje su morali koristiti u djetinjstvu.