Iskrena priča žene: Riječi koje mi je uputio moj muž su promijenile moj pogled na naš brak

Jednog dana došavši sa posla moj muž mi je uručio knjigu za poboljšanje odnosa u braku. 

Jednja njegova radna kolegica, koju inače nisam poznavala, mu je dala tu knjigu da mi donese. Čim sam vidjela o čemu je knjiga pomislila sa kako ovo nije dobro. "Zar sam toliko loša" upitala sam ga. Samo je kratko odgovorio "Da" bez i malo razmišljanja. 

Tada sam shvatila da je ova knjiga bila njegov vapaj za pomoć, možda čak i poslednji. Bila sam jako tužna i uplašena, naročito nakon što mi je rekao riječi kojima me je podsjetio zašto smo uopšte zajedno. Poslednjih nekoliko godina moj muž mi je davao nagovještaje da osjeća kako mu nisam prioritet u životu. 

Moj raspored je bio prepun. Djeca, kuća, posao pa sam svoj brak gurnula u stranu predpostavljajući da će moj muž uvijek biti tu pored mene. Moj muž me optužio kako uvijek stavljam želje djece na prvo mjesto i kako njega nema nigdje u svemu tome. I bio je u pravu. 

Nisam se mogla sjetiti kada smo zadnji put uradili nešto što on voli i što je želio. Prije djece smo bili mnogo intimniji, a kako su došla djeca naš život se sveo na minimum i često izgleda kao i da ga nema. Moj muž je pravi porodični čovjek koji ne treži mnogo, ali je trenutno tražio mene. 

Trebala mu je žena, a ne majka njegove djece. "I dalje si moj najbolji prijatelj" konačno je rekao. Ove riječi su promijenile sve. Koliko sam samo bila glupa. Nikada nisam shvatila da me smatrao svojim najboljim prijateljem. 

Bila sam jako dirnuta ovom rečenicom i počela sam razmišljati kako bi bilo dobro nazvati ga i svojim najboljim prijateljem. Tada sam odlučila da ću od sada tražiti samo pozitivne stvari u nešem braku i u njemu i zaboraviti na one loše. 

Dan nakon što mi je poklonio tu knjigu, nazvala sam ga u kancelariju i rekla mu da ga volim te da je on najljepši i najbolji muškarac na svijetu. U njegovom glasu sam mogla osjetiti skepticizam, ali to mi nije smetalo. Ipak, sa posla se vratio sa flašom mog omiljenog vina i buketom cvijeća. 

Sjeli smo za sto, porazgovarali nekoliko minuta, a zatim otišli zajedno da napravimo večeru. Vremenom je počeo da se vraća njegov smisao za humor, a njegove oči su ponovo dobile onaj stari sjaj. On je bio jedan od onih muškaraca koji sa godinama postaju samo bolji i ja sam bila srećna što ga imam. 

Osjećala sam krivicu što sam ljubav svoga muža uzimala zdravo za gotovo. Bila sam tako blizu da ga izgubim i zahvalna sam mu što je napravio prvi korak i nije nastavio patiti u tišini. Bila sam previše zauzeta da bih primjetila bilo šta i vjerujem da mi nikada ne bi oprostio da se naš brak završio. Sada slobodno mogu reći da je moj muć moj najbolji prijatelj sa koji dijelim svoje snove, svoje suze, svoju radost i svoj krevet.