Mozak mi govori da se maknem od tebe, ali srce me ne sluša

Uvijek sam se trudila da pronađem pravog muškarca za sebe. Da to bude čovjek mojih snova. 

Na početku si takav i bio. Kada sam te srela u kafiću i dopustila da mi se približiš, osvojio si me svojom pričom i ljubaznošću. Mene koja nikada nije dozvoljala da joj se približi bilo ko. Zaljubila sam se tako brzo da nisam znala gdje se nalazim. Ali, sada su se stvari mnogo promijenile. 

Odnosno, ti si se promijenio. Nakon toliko povreda koje si mi učinio, ja se i dalje pitam zašto te je tako teško ostaviti? Milion puta sam sebi ponovila da moram da odem, da je to jedini izlaz za mene, ali srce me ne sluša. Najgore je što znam da bi ti mene ostavio bez razmišljanja. 

Nikada se nisi ni potrudio da riješiš naše probleme. Sve ono što si obećao prekršio si bez imalo stida. Znam i kada odem, da ne bih mogla izdržati bez tebe. A šta kada se opet vratim? Ti ćeš nastaviti po starom i opet me povrijediti. Dosta puta pomislim da ti služim samo za igru. 

Kada sam ti dobra, trebam ti, a zatim me baciš kao dijete što baci igračku. Na početku sam bila ubijeđena da ćemo zauvijek biti zajedno. Ljubav koja nije imala granica. Nisam ni mogla zamisliti šta me čeka. Smiješno je i što mi se i ti vraćaš uvijek, kao da te nešto vuče nazad prema meni. 

Kada bi se bar mogao promijeniti. Ali znam da je to nemoguće, obećao si milion puta i prekršio obećanje, kao i sve drugo. Ako opet pristanem da budem s tobom, ništa dobro se neće desiti. Ti ćeš se ponašati kao i uvijek, a ja ću patiti. Kako srcu objasniti da nisi za mene? 

Razum i srce nisu ni slični. Srce ne zna za granice. Naša ljubav koja je bila kao iz bajke, mora se završiti. A voljela sam te..itekako, najviše što sam ikad do sad voljela. I nije mi žao, ni malo. Moram otići, ali kako??