Kada se nevjera desi kasno je za kajanje - Iskrena ispovjest nevjernog muškarca
Mnogima je teško priznati da je brak često svakodnevna borba za razumijevanje, kompromis, dopuštanje i opraštanje.
Nevjera je jako komplikovana stvar. Apsolutno razumijete da ste prekršili obećanje svom partneru da ćete biti vjerni i shvatate da možete izgubiti ljude koji su vam jako važni u životu. Mislio sam da ću sa svojom suprugom živjeti srećno do karaja života iako smo nakoh 4 godine braka proveli samo jednu godinu zajedno.
Moj posao u trgovačkoj mornarici me često vodio u različite krajeve svijeta, ali smo uprkos daljini uspijevali održati svoj brak stabilnim, bar neko vrijeme. Na neki način smo bili srećni što možemo izbjeći svakodnevnu rutinu i održati strast između nas.
Mislio sam da imamo sve pod kontrolom i da bismo mogli živjeti kao dva zaljubljena tinejdžera zauvijek, ali mi je počela nedostajati udobnost odraslog partnera sa kojim sam mogao podijeliti svoju svakodnevnicu.
Ni sam nisam primjetio kada je moje srce počelo skretati pogled.
Ne želim da ulazim u detalje, dovoljno je samo reći da sam prevario svoju suprugu. To je bilo čisto prijateljsko poznanstvo, dvoje usamljenih ljudi koji su provodili mnogo vremena zajedno.
Jako mi je žao što sam prevario svoju suprugu, ali znam da ne mogu vratiti vrijeme i poništiti svoje postupke.
Nisam uspio odoljeti iskušenju i iznevjerio sam svoju ženu, ali i samog sebe. Kada sam prvi put nakon nevjere vidio svoju suprugu želio sam je samo zagrliti jako, isplakati se i reći joj koliko mi je zbog svega što sam napravio.
Međutim, jedan dio mene mi je govorio da sačuvam svoj brak i držim jezik za zubima.
Znao sam da neće tolerisati nevjernog muža zbog čega sam i ćutao i pokušavao uživati u vremenu koje provodim sa njom. Ipak, počela je primjećivati da nešto nije u redu. Kada bih pokušao prikriti svoju krivicu i biti dobar i fin prema njoj, zadirkivala bi me i pitala šta to krijem.
Kada sam se trudio da budem hladan i ponašao se kao da se ništa nije desilo, pitala bi me zašto sam hladan. Moj um je bio moj vlastiti pakao. Pitao sam se šta ako zna. Bio sam jadan i moja supruga je to znala. Prije ili kasnije moja bi bijeda uništila moj brak.
Kada sam napokon skupio hrabrosti da joj priznam sjećam se da sam danima vježbao govor u svojoj glavi. Ali kada smo sjeli da razgovaramo riječi su bez ikakvog redoslijeda izlazile iz mojih usta. Sjedila je tiho ispred mene suznih očiju, a zatim je samo ustala izašla iz prostorije i zatvorila vrata za sobom bez ikakvih pitanja.
Osjetio sam veliko olakšanje što sam joj sve priznao, ali sam takođe bio svjestan da se moj brak u tom trenutku završio. Nije bilo važno kako sam se ja osjećao, već kako se osjećala ona, žena koju sam volio. Odlučio sam da stavim nju na prvo mjesto i da nađem način da usrećim ženu koju volim nakon svega što sam joj učinio. Varati je bila moja odluka, ali je imala pravo znati istinu.
KOMENTARI