Iz ugla jedne žene: Da bi drvo moglo rasti mora se riješiti suvih grana - Isto je i sa ljudima

Koliko puta smo se samo upleli u situacije koje nam ne odgovaraju i koje ne odražavaju ono što smo mi zaista. 

Koliko nam se puta desilo da želimo promijeniti svoj život i ne uspijevamo jer za sobom vučemo odnose i situacije koje postoje samo zato što se plašimo praznine koja bi mogla nastati ako te situacije izbacimo iz života. 

Često smo toliko fokusirani na budućnost, na ono što želimo postići ili na prošlost i ono šta smo mogli promijeniti da gubimo ono što nam je zaista važno i puštamo život da nam prolazi pred nosom. U nastojanju da zadržimo ono što više ne postoji ili da ulovimo ono što još nije naše, naša energija se raspršuje i naš život u sadašnjosti prolazi neprimjećen. 

Postoje samo dva dana u godini u kojima ne možete ništa učiniti: jedan se zove jučer, drugi se zove sutra, tako da je danas pravi dan za voljeti, vjerovati, raditi i, prije svega, živjeti. Zato je jako važno naučiti pustiti, rezati suve grane, vratiti vrijednost onome šta nam je zaista važno, onome što nas ispunjava i što nam pomaže da evoluiramo. 

Moramo se koncentrisati i usmjeriti svoju energiju tamo gdje nam je zaista potrebna i početi istinski poštovati sebe. Rezanje suvih grana nam pomaže da prestanemo beskrajno žrtvovati ono što nam je najdraže, a to je naš život. Kada nam nešto ili neko neprestano oduzima energiju i ne dozvoljava nam da dišemo, to predstavlja našu suvu granu. 

Suve grane mogu biti različitih vrsta, mogu biti one loše navike koje oduzimaju vrijeme, pažnju ljudima koje duboko volimo. To mogu biti zagušljivi, nametljivi i štetni ljudi, koji nas izoliraju od svijeta i od naših stvarnih težnji, mogu biti situacije koje su nam bliske poput posla koji je u suprotnosti sa našim načelima ili život na mjestu od kojeg smo fizički umorni. 

Odmaknuti se od otrovnih ljudi, odreći se loših navika, odreći se onoga zbog čega se osjećamo loše nije tako lako kao što se čini. Iako svako od nas želi dobro živjeti, često zaglavimo u odluci da jednom zauvijek prekinemo loš život. Iza ove neodlučnosti koja bi mogla izgledati nelogična jer je objektivno štetna, krije se još snažnija sila od samog razuma: strah od praznine, od nepoznatog. 

Često iz straha od nepoznatog ostajemo tu gdje jesmo čak i ako se osjećamo neugodno i ako nas boli. Ovaj strah nas spriječava da se otvorimo svijetu i mogućnostima koje bi nam život mogao ponuditi. Veoma često promjenu shvatamo samo kao frazu, a ne kao proces. 

Promjena je proces koji se sastoji od mnogo koraka, među kojima je najvažniji od svih onaj prvi koji trebamo napraviti. Vaš prvi korak pokazuje smjer u kojem želite krenuti, zbog čega je važno odvojiti svo vrijeme koje vam je potrebno da dobro odlučite. 

Zato, nakon što odrežete suve grane, zastanite na trenutak i promatrajte svoj život nakon što ste oslobodili dragocjeni prostor. Naučite biti u ovom sadašnjem trenutku, pronaći ljepotu ovog praznog prostora. Neka vaša energija ponovo pronađe svoj prirodni put ponudite sebi ovu priliku da sa strpljenjem i ljubaznošću prema sebi posmatrate način na koji cvjetate. 

Obratite pažnju na svoja osjećanja bez osjećaja da nešto morate učiniti. Sjedite u svoj prazan prostor jer ćete tu pronaći lijek za strah od nepoznatog i budućnosti. Tu ćete pronaći vjeru u sebe i tada vas niko neće moći zaustaviti.