Iz ugla jedne žene: Želite li početi ispočetka prvo morate naučiti lekciju inače nećete nigdje stići

Mnogi su se sigurno našli u situaciji kada im je dosta svega, kada jednostavno samo žele sve zaboraviti i vratiti se nazad normalonom životu. 

Ali, povratak u normalu nije uvijek lak. Potrebno je da naporavimo male, pažljivo odabrane korake kako bismo mogli napraviti one velike koji će nas odvestio gdje želimo biti. Moramo biti oprezni i usvojiti nove navike i novi način života koji je drugačiji od prethodnog. 

Kada se odlučimo poduzeti taj korak, moramo se sjetiti sa sobom ponijeti prtljag iskustva i emocija koje smo nakupili u periodu do tada. To ne smijemo zaboraviti jer je to naše neprocjenjivo blago. Ne možemo to ostaviti jer bi to onda samo bio još jedan bijeg od nas samih, a ne novi početak. 

Samo onda kada naučimo važne lekcije iz života i grešaka koje smo pravili možemo nastaviti dalje, inače nećemo nigdje stići. Na nama je da odlučimo da li ćemo stvoriti kopiju prethodnog života ili ćemo napraviti novi, drugačiji. 

Važno je da držimo sve konce svoje sudbine u svojim rukama i ne dozvolimo da se otkinu i izmaknu kontroli. Moramo naći mir i tišinu te ponovo pronaći vezu sa našim unutrašnjih bićem koje nismo mogli čuti od svih tih ružnih stvari i briga koje su okupirale naše misli. 

Kada dođe vrijeme za ponovno pokretanje svako od nas će se naći u situaciji kada treba da preispita sebe, svoju porodicu, svoje prijatelje i svoju djecu. Moraćemo popraviti ono što se popraviti može i završiti ono što smo davno trebali završiti. 

Moramo promjeniti način razmišljanja, napraviti nove planove i pozdraviti život koji nas čeka. Moramo mjenjati sebe, jer ako ne krenemo prvo od sebe, oko nas se ništa neće promijeniti. Da biste mogli početi ispočetka, potrebna su nam jasnoća, svjesnost, hrabrost i čvrstina kako bismo se dostojanstveno mogli spremiti na ono što dolazi. 

Kada se odlučimo da krenemo ispočetka moći ćemo slobodno birati da li želimo ostati usidreni u prošlosti ili ćemo pustiti prošlost da ostane tamo gdje joj je mjesto i krenuti dalje. Vrijeme je transformacija. Kontakt sa strahom, samoćom, očajem, sa najnepoznatijim slojevima nas samih su dragocjeni glasnici našeg putovanja. 

Oni nas vode, uče nas i savjetuju. Transformacija je već u nama, samo je moramo pokrenuti, a mi smo poput gusjenice koja čeka da se transformiše u prelijepog leptira.