Ne tražite od djece ono što ni sami niste mogli: Pogrešna metoda odgoja vodi do otuđenja

Kada su odrasli ljuti, prevareni, ljubomorni, tužni, možemo s razlogom da kažemo da se iza ovakvih emocija skriva strah. 

Kakav je to u stvari strah? Kada su odrasli bili djeca, radili su sve samo da privuku pažnju na sebe, kao npr. nestašni, bezobrazni i zbog toga su dobijali negativne povratne reakcije od roditelja samo zbog tog svog ponašanja i privlačenja pažnje. 

Dešavalo se i to da roditelji upute kritiku djeci zbog loših ocjena u školi ( i ako se ovdje krije plemeniti cilj), ako su se djeca posvađala sa nekim drugim u školi ili ispred zgrade, uvijek bi dolazilo do kritikovanja i dijete bi na kraju se i izvinilo. 

Svaka ova kritika upućena mladoj osobi u djetinjstvu je davalo do znanja i slalo mu poruku „ ti si loš“. Kako da ne dođe do kritike prema mladoj osobi i da joj na drugi način ukažete na to da je pogriješila? U cijeloj ovo situaciji, glavni ključ komunikacije je empatija. 

Bitno je da shvatite da ako dijete se ponaša prkosno, psuje, galami, uadara nekoga, ovo su sve znaci da mu je pojačana potreba za vašom pažnjom, i ako dođe do toga da ignorišete ovakve stvari, njegovo ponašanje će ide i do većeg nivoa bezobrazluka. 

Šta da se radi u ovakvoj situaciji? Ponašajte se sa svojim djetetom onako kako bi i vi voljeli da se neko ponaša prema vama kad bi bili u takvoj situaciji. Jer kada pomisliti kako bi vama bilo u takvoj jednoj situaciji, dolazi do toga da vi počinjete da dijelite nevolju koju dijete osjeća i stvarate empatiju prema njegovoj nevolji, tada će vam biti i lakše da ga razumijete i da ga smirite. 

U bilo kom dijalogu, sa bilo kojom osobom, morate shvatit kako se ta osoba zapravo osjeća. U ovakvim situacijama, pametno bi bilo da kažete „ Mogu misliti samo koliko ti ovo smeta, ili koliko te ovo boli“. Neophodno je da vi kao osoba reagujete na osjećanja druge osobe, a ne na njegove postupke. Empatija nije sažaljenje nego saosjećanje i povezivanje sa nekom osobom na emocionalnom nivou. 

Svaka osuda ili kritika prema drugoj osobi stvara u njemu protest protiv takvih osjećanja. Ovakva osjećanja u drugoj osobi stvaraju destrukciju ličnosti koja će se nakupljati u mladoj osobi i neće vam pomoći da riješite problem. Možda će vam se učiniti samo da ste sredili sve kako treba, ali mlada osoba će se prvo zatvoriti u sebe i vremenom postati ogorčena osoba. 

Ako se nađete u situaciji da smatrate da kritika prema dijetetu je korisna stvar, onda bar pokušajte da ograničite sebe u toj kritici u smislu da kritiku ne pokazujete pogledom, riječju ili na bilo koji drugi način. Pokušajte da korak po korak saosjećate sa vašim dijetetom, jer će mu kasnije biti lakše da se i obrazuje i kasnije u životu bude spremna da adekvatno odgovori na svaku kritiku koja mu bude upućena od strane nekoga drugog, i neće imati strah od toga da ga neko na prvu osođuje zbog bilo čega u životu.