Kako se osjećati bolje sa 62 godine nego sa 20 - Mudre stvari koje su mi promijenile život

Tokom života, svaka osoba sagledava stvari koje je učinila i na koji način. Dosta mu bude stresa, posla, trke oko papirologije i sve onoga što nosi posao. Želja za uspjehom počne da gubi smisao i stvari se počnu komplikovati. 

Preseljenjem na selo, shvatio sam da se u životu nekada jednostavno treba malo zaustaviti i neke kontakte prekinuti da bi vam bilo lakše kasnije. Umorite se od toga da budete dobra osoba i stres oko svih stvari vas prevlada i vi jednostavno imate potrebu da se sklonite od toga svega. 

Uvijek sam se osjećao loše ako se neko zbog nečega uvrijedi da je to moja krivica i da ja moram da ispravljam neke stvari samo da bi se drugi osjećali bolje. Ali preseljenjem na selo, shvatio sam koliko sam se rasteretio od negativne energije i pojavile su mi se slobodne i opuštajuće misli koje su učinile da shvatim koliko sam u stvari nepotrebnih društvenih mreža i kontakata održavao. 

Život na selu ima tu prednost što mi u goste dolaze ljudi koji me stvarno žele vidjeti i koji se zanimaju za to kako sam i šta radim. Mnogo njih me je i napustilo zbog mog odlaska na selo, ali one za koje sam najmanje očekivao da me nikada više neće posjetiti, naprotiv, dolazili su češće. 

Cijeli život sam žudio za stvarima koje sam radio u mladosti, ali me je posao i moderni život u gradu sprečavao da se posvetim bilo kojoj aktivnosti i želji koja me je privlačila u mladosti. I ako imam 62 godine trenutno, život na selu mi dozvoljava tu slobodu u kojoj se osjećam mnogo mlađe i mogu da radim bilo šta, što čak nije ni približno profesiji koju sam radio u gradu. 

Posao na selu mi je počeo jednim malim kupalištem koje sam izgradio lično sa svoje dve ruke i to je trajalo četiri mjeseca da to napravim. Nakon toga počelo mi je biti zanimljivo i odlazak u ribolov gdje takođe mogu da nađem mir i slobodu dok sjedim pored rijeke i čekam na ribu da se upeca. 38 godina mog rada u gradu je tako brzo prohujalo, a i dalje mi nije jasno kako kada sam imao samo jednu funkciju koju sam iz dana u dan radio. 

Na selu osjećam kao da me više moja profesija ne ograničava u tom polju, i ovdje mogu u jednom danu da budem i arhitekta, i graditelj. Ono što želim da kažem je da me je život na selu preporodio i učinio moj život srećnijim nego u gradu. 

Moje djetinjstvo sam proveo na selu, međutim kako sam rastao i sazrijevao, javila mi se želja bila da promijenim mjesto i poželim da budem u gradu, u nečem novom gdje mi se pruža veća prilika za posao, ugodniji život i manje gnjavaže oko posla na selu. 

Kada sam odrastao i ispunio svoje želje u gradu, počelo je opet da se javlja nezadovoljstvo i da mi se javlja želja za povratkom na selo, jer mi je počelo biti muka od velikih betonskih zidova i manjak prirode u gradu. Možda sam ja samo počeo da starim i ne mogu više da pratim tempo gradskog života, ali ako starost tako izgleda, onda mi je i drago zbog toga.