Iz ugla jedne žene: Kako starim sve sam manje tolerantna na ponašanje pojedinih ljudi

Uvijek sam voljela ljude i uvijek sam se trudila da ugodim svima čak i onda kada je to išlo na moju štetu. 

Kada sam napunila 40 godina, bukvalno na moj rođendan, počela sam osjećati promjenu. Znala sam da promjene dolaze i da će biti velike jer kada osoba napuni 40 u njenom umu nešto počinje da se mijenja. Duboko u vama nešto počinje da se komeša, čini vam se da počinjete iz gusjenice da se mijenjate u leptira.

Jednostavno se počinjete osjećati onako kako treba i puštate na površinu sve ono što je bilo skriveno duboko u vama. Tek tada nam postaje jasno da smo se cijelo vrijeme skrivali negdje duboko u sebi. Tada počinjemo shvatati da se svijet ne vrti oko nas sami, da ljude nije briga za svaku sitnicu kao što smo mislili te da se ljudi uopšte ne obaziru na one stvari koje vama donose radost. 

Tek tada počinjemo shvatati da vrijeme prolazi i da nema potrebe da se upoređujemo sa bilo kim. Tek tada shvatamo da više nismo mladi i vitki i to nam postaje normalno. Sada se manje brinemo i znamo da bez obzira šta da se desi, sve će biti dobro. 

Sada sa sigurnošću znamo da zaslužujemo poštovanje i više ne nasjedamo na razne manipulacije. Porodica i prijatelji nam postaju važniji od svega drugoga jer smo sada svoje prioritete stavili tamo gdje trebaju biti. Imamo dovoljno iskustva da shvatimo da je ljubav ono što nam je zaista važno u životu i da moramo pokazati svojim voljnima koliko nam je stalo do njih. 

Sada razumijemo da moramo cijeniti svaki trenutak i da se moramo potruditi da ga provedemo sa ljudima koje volimo. Zašto upropastiti lijep dan brinući se o nečemu što se možda neće ni dogoditi, a i ako će se dogoditi dogodiće se bez obzira koliko mi brinuli. 

I dalje ćemo imati emocionalnih slomova, ali oni neće biti toliko traumatični kao prije 20 godina jer znamo da život ide dalje. U ovim godinama ne želim da se zadovoljim osrednjim stvarima niti želim da dajem svoje srce onim muškarcima koji to nisu zaslužili. 

Sada znam da mogu da biram i da ne treba da pristajem da budem sa prvim muškarcem na kojeg naiđem i koji je pokazao interesovanje za mene. Ne treba mi njegova pažnja. Sada više ne želim da tolerišem ponašanje pojedinih ljudi i više ne nasjedam na provokacije i manipulacije. 

Sada takve ljude mogu da prepoznam na kilometar udaljenosti i da ih lijepo i kulturno zaobiđem. Sada kada imam 40, mislim da su ovo najbolje godine. Mogu se osvrnuti na svoje gubitke, svoje uspjehe i sada ih zaista cijenim. Mislim da sada napokon najbolje poznajem sebe i stvarno volim sebe iskreno po prvi put.