Čovjek je najuspješniji kad ostvari svoje dječije snove: Kako želje iz djetinjstva utiču na život

Očekivanja su normalna stvar koje svaki čovjek ima. Porijeklo naših očekivanja je različito, a u ovom tekstu ćemo danas da pričamo o najjačim i najbolnijim očekivanjima, a to su svakako dječija očekivanja. 

Takva očekivanja mogu da traju jedan dužu period, jer njihova realizacija se čeka dugo vremena i onda se oslanjamo na sreću, srećne trenutke u našim životima, na prave i iskrene ljude. Dječja očekivanja imaju veliku moć, jer su puna boli, ogorčenja, ljutnje, i kroz život takva osjećanja jačaju ako ne dođe do ispunjenja zadatih očekivanja. 

Na dijetetu se ne može odmah shvatiti da su takva osjećanja prisutna, ali kako raste i razvija se, ovakva osjećanja postanu izraženija kada osoba postane odrasla. Očekivanja kao negativna pojava nastaju tamo gdje nismo u mogućnosti pružiti sebi ono što želimo i kada se ne možemo pomiriti sa činjenicom da je vrijeme prošlo i nećemo uspjeti da ispunimo ono što smo htjeli. 

Ovakva očekivanja potiču od traumatizacije koja se desila nekada još kada ste bili dijete. Međutim, kada su ovakve stvari događaju, javljaju se fenomeni koji su svima svojstveni na svoj način: 1. Ako se sa nečim ne usaglašavate, nemojte prihvatiti činjenicu da se niko neće brinuti o vama, kao što je vaša majka trebala da se brine o vama. 

2. Nema više takve osobe koja će vas štititi, prepoznati vas dostojnim i vrijednim, baš onako kako je trebao to da učini vaš otac. 3. Počinje program prilagođavanja ljudima oko sebe, ali stvarate u sebi destruktivan osjećaj. Davno naučena logika vas vodi do toga da ako nešto želite dobiti od drugih, morate pokušati naći način za to, ili zaraditi. 

Očekivanja od drugih ljudi i vaša lična destrukcija u direktnoj su vezi: što su jača očekivanja, to je veća destrukcija u vama. Očekivanja stvaraju određeni fokus u životu, i sve što spada u taj fokus značajnije vam je od bilo čega drugog što se oko vas događa ili dešava. 

Jednostavnije rečeno, ako ljude cijenimo samo po onome što nam mogu pružiti( briga, zaštita, pohvala ), tada nismo u mogućnosti da cijenimo ono što nam mogu pružiti sada i obogatiti naše živote samo zato što su tu pored nas i uz nas. Ljudi od kojih se očekuju prevelika očekivanja u životu, ponašaju se onako kako su naučili od svojih roditelja, ako osjete da ne mogu da izaći na kraj sa tolikim pritiskom, počinju da se opiru i bježe u neki svoj svijet tražeći mir. 

 Bitno je da ljude čujete i razumijete kako se osjećaju, u nekim periodima života kod nekih ljudi odrambeni mehanizam u vidu različitih nivoa iritacije jer nisu znali kako drugačije da se postave prema ljudima koji ih nisu mogli razumijeti. Oproštaj i zaborav od dječijih očekivanja nije jednostavan i kratkotrajan proces, moramo otkriti i oprostiti sebi što se takva jedna očekivanja nisu ispunila: 

1. Moraju da isplivaju na površinu sva očekivanja koja su se u nama skrivala, jer smo spremni da se pomirimo sa tim da se neće nikada ostvariti. 2. Moramo da naučimo kako da se ne ljutimo i ne uvrijedimo na to kada neko spomene neka naša očekivanja koja nismo ispunili, nego da smireno damo da znanja da su takva očekivanja već sada prošlost. 

3. Moramo da izbacimo iz sebn osjećaj razočarenja zbog toga što nismo ostvarili naša očekivanja, i oslobodimo se pritiska da smo to morali sebi ispuniti. Glavna stvar koju morate da učinite za sebe je da kada vam se smire osjećaji oko toga što sebi niste mogli da ispunite mnoga očekivanja, jeste da budete sposobni da vlastito dostojanstvo, vještine i talente ispunite smislom i vrijednošću koji će da popune prazninu koja ostaje u vama poslije tolikih očekivanja. Uz ovo sve ne zaboravite i na to da gledate na ljude oko sebe, posvetite im se i cijenite ih više.