Biti otac je divna stvar ali velika obaveza: Mnogi ne shvataju dužnosti koje dolaze sa roditeljstvom

Otac koji reaguje na djetetov plač, koji ga tješi, mazi, mijenja mu pelene i koji ga uči prvim koracima i riječima, ne pomaže djetetovoj majci, već ispunjava najljepšu životnu ulogu koju je doživio. Ulogu očinstva. 

Danas veoma često možemo čuti kako žene govore kako im njihovi muževi POMAŽU u obavljanju kućnih poslova ili im POMAŽU u čuvanju djece kao da zadaci i odgovornosti oko kuće imaju specifičnu pripadnost. Figura oca jednako je važna kao i majka . 

Uprkos tome, očito je da se prva bliska veza novorođenčeta tokom prvih mjeseci života fokusira na majčinu figuru. Ipak, u današnje vrijeme klasična slika oca u kojoj je sadržan sav gvozdeni autoritet i koji predstavlja ekonomsku podršku kuće više ne odražava stvarnost i mora se eliminirati. 

Moramo se riješiti zastarjele patrijarhalne šeme u kojoj se svi poslovi dijele na muške i ženske kako bi postigli stvarne ciljeve u našem društvu. Da bismo to postigli, moramo početi sa promjenama u svom okruženju, u svom domu i prije svega u našem načinu ponašanja. 

Budući da otac "ne pomaže", on nije osoba koja svako malo prolazi kroz kuću i olakšava posao svom partneru. Otac je roditelj koji zna biti prisutan, koji voli i brine se za svoju djecu i koji preuzima odgovornost za ono što njegovom životu daje smisao: porodicu. 

Ono što svi znamo jeste da se mozak majke podvrgava nevjerovatnim promjenama kada dobije dijete. Sama trudnoća , hranjenje i svakodnevna briga o djetetu podstiču promjene mozga kako bi se žena prilagodila periodu kroz koji prolazi. 

Ne samo da se nivo oksitocina povećava, već se i neuronske sinapse mijenjaju tako da povećavaju osetljivost i percepciju koje majci omogućavaju da prepozna raspoloženje svoje bebe. Šta se onda dešava sa ocem? Da li je on samo puki promatrač i da li je imun na stvari koje se dešavaju oko njega.

Apsolutno ne, zaista, čak se i mozak muškaraca mijenja i to na jednostavno spektakularan način . Prema studiji koju je proveo Centar za istraživanje mozga Gonda sa Univerziteta Bar-Ilan, ako muškarac igra ključnu ulogu u njezi novorođenčeta, on doživljava iste neuronske promjene kao i žena. 

Pokazalo se da je aktivnost očevih amigdala pet puta intenzivnija nego u normalnim uslovima. Ova struktura je direktno povezana sa percepcijom opasnosti i većom osjetljivošću na emocionalni svijet novorođenčadi. 

Takođe, i možda će ovo iznenaditi mnoge od vas, nivoi oksitocina koji stvara otac koji vrši ulogu primarnog roditelja su visoki kao i žene koje na isti način obavljaju ulogu majke. Sve ovo čini da shvatimo ono što smo već znali: otac se može odnositi prema svojoj djeci na istom emocionalnom nivou kao i majka.