Iz ugla jedne žene: 3 razloga zašto više ne dozvoljavam prijateljima sa malom djecom da dolaze

Odmah na početku želim da kažem da sam i ja sama majka i da jako volim djecu. Djeca su naše najveće bogatstvo i največi blagoslov.

Znam da svaki roditelj voli svoje djete najviše na svijetu i želi samo najbolje za njega, ali mnogi roditelji dajući svojoj djeci neizmjernu ljubav prave velike greške u njihovom odgoju. Mnogi od njih dozvoljavaju sve svojoj djeci i nisu u stanju da im postave jasne granice. 

To dovodi do toga da djeca ne znaju kako da se ponašaju sa drugom djecom ili kada dođu kod nekoga u goste ponašaju se kao kod svoje kuće. Pošto ne dozvoljavam svojoj djeci da rade šta hoće i prave štetu po kući to ne želim da dozvoljavam ni tuđoj djeci. 

Navešću vam samo neke od razloga zašto sam prestala da dozvoljavam svojim prijateljima da dovode djecu sa sobom kada dolaze u posjetu. Iako me to koštalo gubitka nekih prijatelja, ne kajem se. Razlog broj 1; Nemam ništa protiv ljubavi koju majke pokazuju svojoj djeci i ja sama svoju djecu volim najviše na svijetu, ali ne očekujem da drugi pokazuju istu količinu ljubavi prema mojoj djeci. 

Neke od mojih prijateljica su bile jako uvrijeđene kada su shvatile da ne dijelim istu ljubav prema njihovom djetetu kao i one. Ne znam zašto su uopšte očekivale da je to moguće. Razlog broj 2; Budimo iskreni, mnoge današnje moderne majke zaboravljaju šta je pravi odgoj, pa ne možemo onda zamjerati djeci što nisu imala od koga naučiti. 

Jedne prilike kada smo imali u posjeti prijatelje sa malom djecom naši zidovi su završili išarani olovkom za koju ne znamo odakle se stvorila. Umjesto ugodnog razgovora sa prijateljima vi sjedite na iglama i mislite šta bi dijete moglo sledeće uraditi dok se njihovi roditelji samo smješkaju i bezbrižno piju kafu. 

Razlog broj 3; Izbjegavam da vodim svoju djecu kada idem negdje u goste, ali kada ih povedem sa sobom ne dozvoljavam im da diraju sve živo po tuđoj kući i prave nered. Jedne prilike kada su nam došli u posjetu rođaci njihova petogodišnja kćerka je uspjela da sruši televizor koji je bio na tv komodi.

Sreća pa se nije povrijedila ali reakcija njenih roditelja me jako iznervirala. Rekli su samo "Ona je mala, samo se igrala. Ne zna ona još uvijek ništa." Smatram da dijete od pet godina treba već da zna šta smije, a šta ne smije i da zna da neke stvari nisu za igru. 

Poučena ovim iskustvom uvijek zamolim goste kada dolaze da dođu bez djece. Djeca su nepredvidiva i nikada ne znate šta je u njihovim malim glavama i kakav nestašluk spremaju kada ih ne čujete i kada su tihi. Naravno, uz ovakav moj zahtjev moj krug prijatelja se znatno smanjio, ali ne žalim. 

Možete me osuđivati koliko hoćete, ali kad već ne trčim za svojom djecom i ne razmišljam kakav bi nestašluk mogli napraviti oni, ne želim trčati ni za tuđom.