Iskrena priča bračnog para koji je 50 godine u braku: Prvih 30 godina braka je najteže

Nisam psiholog niti bilo kakav savjetnik već sam žena koja je 50 godine u braku i koja i dalje uči kako biti dobar partner i kako imati dobar brak. 

S vremenom sa shvatila da je biti dobara supruga moj posao, a ne posao mog supruga. Naš brak se temelji na činjenici da svako od nas daje 100% i ni manje od toga. Kada smo bili mladi i vjenčali se vjerovali smo da smo pronašli svoju srodnu dušu. 

Ipak, bila sam svjedok mnogim razvodima, ali sam takođe vidjela i da druga šansa može dovesti do srećnog braka. Nisam sigurna da u životu volimo samo jednu osobu, ali sam sigurna da trebamo voljeti onu koju smo izabrali. Ipak toj osobi smo obećali da ćemo je voljeti do karaja života, u dobrom i u lošem. 

Ima nešto zanimljivo u nepoznatom kada smo zaljubljeni, ali moramo takođe biti svjesni da je sve drugečije kada skinemo ružiaste naočale i kada vidimo stvari onakvima kakve jesu. Brak je ugovor dvoje ljudi koji biraju jedno drugo kako bi postali bolji. 

Kada smo se moj suprug i ja vjenčali on je rado kao doktor, a to je podrazumjevalo neredovan raspored i njegov beskrajni umor. Bilo je teško graditi vezu, ali bili smo mladi i zaljubljeni i smatrali smo se nepobjedivima. Nakon nekog vremena stvari su počele da se mijenjaju. 

Ponekad sam bila jako uznemiena kada nije bio u mogućnosti da ispuni moja očekivanja , ali sam takođe shvatila da moram i ja ispuniti neka njegova očekivanja koja ponekad nisam bila u stanju ispuniti. Naučila sam biti samostalnija. 

Shvatila sam da on nije moja srodna duša već čovjek kojem sam poklonila svoje srce i sa kojim sam odlučila odgajati djecu. Odabrala sam upravo njega jer sam vjerovala da je dovoljno dobar za mene i osjećala sam da nas dvoje možemo sve. 

Naše vrijednosti su se poklapale u mnogim stvarima i bilo nam je bolje zajedno nego razdvojeno. Moja majka je uvijek govorila da kada birate sebi muža, birate poslovnog partnera, cimera i najboljeg prijatelja. Ja sam svog pronašla. On je bio moje korjenje, a ja sam bila njegova krila. 

Ne postoji uputstvo za upotrebu za ljubav i brak i svako od njih zahtjeva različite vještine. Shvatila sam da ne trebam uvijek ja biti u pravu, da je brak igra koju sam uživala igrati. Životnog partnera biramo u zavisnosti od faze razvoja u kojoj se nalazimo. 

Ne biramo uvijek osobu sa kojom će nam sve biti lako, biramo osobu sa kojom smo spremni da se borimo do kraja čak i onda kada smo oboje tvrdoglavi i različiti u rješavanju sukoba, ali odlučimo pronaći zajednički jezik. U braku se moramo osjećati smiren o i sigurno, trebamo se osjećati prihvaćeno. Trebalo mi je više od trideset godina braka da to shvatim.

U tom procesu moj suprug i ja smo shvatili šta nam je zaista potrebno a to je: ne reagovati oštro u svađi, ne nastojati uvijek biti u pravu i češće zatvoriti usta kako bismo se bolje čuli. Brak je veza koja gradi karakter. Najteže je pronaći način za zajednički rast kada vas život odvede u različitim smjerovima.

Čaroliju braka čini ono što je važno vašem partneru, a što je važno i vama samima. Jednostavno je i teško u isto vrijeme. Brak je stalni posao koji neće uvijek biti lak, ali ako oboje date 100% od sebe bićete zajedno, srećni zauvijek.