Hemingway o životu: Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da bi žalili za tim glupostima

"Ako prestaneš da radiš stvari samo iz zabave, smatraj da više ne živiš." 

Mnogi ljudi kako su stariji postaju sve usamljeniji, boje se starosti, prestaju uživati u životu i često ostanu rastrgani između samoće i neizbježne starosti. Prema Hemingwayu odrsle osobe često zaboravljaju koliko bezbrižno može biti nekome nešto dati i učiniti neku sitnicu za nekoga. 

Odrasli ljudi misle daje raditi nešto iz zadovoljstva sramotno, a djeca upravo u tom zadovoljstvu vide smosao života. Hemingway je vjerovao da osoba koja se raduje praznicima i koja traži sreću u praznicima, u stvari veoma nesećna osoba jer praznici se završavaju i poslije toga dolazi čežnja zbog koje čeka sledeći praznik. 

I tako cijeli svoj život, u potrazi za srećom i u iščekivanju da će se nešto promijeniti, dok starost i samo na samrtnoj postelji čovjek ne shvati da je imao sve za sretan život. "Praznik treba nositi sa sobom." "Besmrtnost je kazna za osobu. Samo smrtnost čini osobu živom." 

Hemingway je bio senzualan u prirodi i vjerovao je da život bez prepreka i ograničenja nije vrijedan življenja. Mnogi ljudi žive da kao da su besmrtni, a zaboravljaju da istinski srećan život žive samo one osobe koje su svjesne svoje smrtnosti i koja uživa u onome što ima.

"Dugovječnost je mučenje za osobu. Živite u pozorištu, gdje svaki od vama bliskih ljudi ide iza platna prije nego što završi vaša predstava. " "Da sam besmrtan, jedino što bih poželio je da ponovo postanem smrtnik."govorio je Hemingway. 

Ne težite besmrtnosti i ne razmišljajte previše o starosti, živite i uživajte u životu kakav imate, jer niti jedna osoba u životu nije postala besmrtna, ali mnogi su život izgubili u mislima o smrti. "Mladost imamo da bi činili gluposti, a starost da bi žalili za tim glupostima."